Čitam malo prije članak o stravičnom ubojstvu obitelji čije sam članove obitelji poznavala /sve osim ubojice/ kojeg sam prvi i zadnji puta vidjela dva dana prije stravičnog događaja koji se nije trebao dogoditi. Djed je bio radišan, košnjom, reguliranjem parkinga, te održavanjem restorana, pomaganjem starijim susjedima skrbio je za obitelj i ništa im nije nedostajalo. Živjeli su složno i mirno u malom skučenom prostoru.
Svi mi koji smo ih poznavali zgroženi smo takvim brutalnim činom jer koliko znam da je otac ubijene za ubojicu jednom rekao "ovaj zet radi i brine se o obitelji, nisam se ni nadao da će takvoga naći". Moj stariji unuk je odlikaš, a ova dedina mrvica je dobra samo malo zaplače kada je gladan" "Mlađa kćer mi se zaposlila, a ja radim da bi dao svojim unucima što im treba meni nije teško ništa raditi".
Ovo stravično ubojstvo i samoubojstvo zgrozilo je sve a ja se i danas pitam zašto je svima oduzeo život, živjeli su skromno u malom skučenom prostoru i takvu smrt nisu niti itko zaslužuje.
Svi mi koji smo poznavali članove te brutalno ubijene obitelji zadugo ćemo biti bez odgovora na pitanje /zašto je sve ubio, a svog sina napravio siročetom?/.