Davno, da jako davno rečeno mi je ovako "nikada nećeš imati sreće jer nisi ovo smjela napraviti, moglo nam je biti lijepo sa svojim postupkom sve si upropastila" da znam da jesam jer sreća je nestala u trenu i samo idem nizbrdo iako se uporno penjem prema gore ja uporno padam u sve dublju provaliju ali uporna sam i znam da ću jednom dostići ciljnu traku i tamo promaći sreću jer jednom će moja sreća shvatiti da se nalazi na krivom mjestu.
Znam da me sreća čuje i da ćemo se uskoro sresti jer došlo je vrijeme a on osjeti što znači život bez sreće.