Nisam jučer pisala ništa jer bolovi u Ahilovoj peti su bili nesnosni i jedino mi je pomogla tableta koja me je uspavala, ali i tijekom noći sam više sjedila i pritiskala nogu jer jedino tako bol nestaje. U bolnicu ne mogu otići da mi saniraju ranu jer još uvijek nisam pronašla nikoga tko bi se dvadesetičetiri sata brinuo o Maxu a ne mogu ga ostaviti samoga.
Pravosudna trakavica ostavine nastavlja se u prosincu na dva Općinska Suda (isti predmet) zanimljivo pravosuđe. Nisam sva svoja ni od bolova ni od podnesaka i očitovanja ali imam snage izdržat ću jer te dvije stavke me drže podalje od razmišljanja kako da vratim godine života unatrag.