Znam da mnoge neće zanimati napisani tekst, ali ću na svoj način pokušati objasniti zašto je po mom mišljenju sramotno pravosuđe jer imam nekoliko primjera rada sudstva
Momku koji je prije nekoliko godina na Ribnjaku zajedno sa prijateljima zamalo ubio čovjeka sudi se na maloljetničkom sudu a ima (25 godina) kada je to djelo napravio imao je (23 godine), njegova mama je odvjetnik dan danas predmet nije adakta jer studira a ni jedan ispit nije dao niti za jednu godinu studija.
Momku koji ima 23 godine sudilo se na sudu za odrasle i osudilo ga se na prisilno liječenje u trajanju od šest mjeseci u Šimunskoj je proveo četiri mjeseca, u Vrapču je još uvijek jer mu je sutkinja usprkos dokazima da se redovno liječi godinama i da nema nikakvih indikacija koje su navedene u presudi produžila na godinu dana a optužnica je podignuta jer je djevojci na kućni prag donio cvijeće što je njoj bilo fora ali je rekla mami da ga prijavi tako da je on po sudskom vještaku opasan za okolinu.
Dvoje djece na tramvajskoj stanici usred bijela dana pretukli prijatelja i od udarca mu je oštećen vid, bilo jedno ročište i ti nasilnici nikada nisu dobili kaznu iako su još jednom prijatelju polomili rebra.
Ostavinski postupak se proteže već četvrtu godinu iako postoji pravomoćna odluka u cijelosti.

Takvih primjera ima još i bit će i dalje sve dok se nešto ne promjeni ali promijeniti se neće jer "tko jači taj kvači" i uvijek će se na malim ljudima koji nemaju novaca popunjavati kvote sa zatvorskim ili bolničkim zatvaranjem.

Moj mentor mi je rekao da nisam ni za pravnika ni za suca jer sam temeljita a temeljitost oduzima vrijeme i takvi kao ja u pravosudnom području me mogu proći.