Sjetite li se ponekada Zvonimira Milčeca čijoj sam unuci dok je bila mala poklonila kinder jaje i po tome me se sjeća, Antuna Babaje/strong> kojem sam se divila koliko ima snage i volje svakodnevno prošetati gradom iako je teško hodao, Lacike koji je divno svirao harmoniku, Krste Papića koji me je podario ugodnim razgovorom kada je išao trgom prema cvjetnom, Mije Oremović koja je uvijek zastala da me pozdravi a bila je ko zvrk, Otte, Marotti mi je uvijek uputio onaj dobro znani SERBUS MILOSTIVA, gospodina Tadeja, gospođe Žuži koja nikada nije bila bez osmijeha. Predraga Matvejevića s kojim sam uvijek malo razgovarala.
Ja ih se sjetim i uvijek ih sve pozdravim kada sam tamo gdje sam ih susretala. Mir i spokoj njihovim dušama.