Sjedim i gledam prazan list papira u glavi mi se roje nesuvisle rečenice jednog teksta ali kako ga napisati da ne ispadne da kukam jer kukati bih trebala ali nemam snage kao što ponovno nemam ni glas pa i u dućan moram dati papir s onim što želim reći jer naučeni su da ih nasmijem čim stignem na blagajnu platiti artikle koje sam stavila u vrećicu iza kolica jer ne mogu koristiti njihovu košaru za namijernice jedino ako tu košaru stavim u zube. Da, izgubila sam glas i sada samo šutjeti mogu.