Sjediš za radnim stolom motaš cigaretu kako bi popila još nekoliko gutljaja jutarnje kave a misli ti lete u smjeru kojem ne želiš jer te slike koje ti se pokazuju nisu dio tvoje sadašnjosti i jednostavno koliko god pripadaju tebi želiš da nestanu jer samo bude prošla vremena koja ti nisu potrebna. Otpijaš još jedan gut omiljenog ti napitka i gledaš dim cigarete nadajući se da će tako sve nestati jer divan je topao dan i trebaš se posvetiti sebi, trebaš smisliti što ćeš raditi ostatak dana jer jedino radom si ispunjena osoba.
Možda bi mogla izaći i sjediti na pješačkom mostu na Savi i čekati noć kako bi vidjela vlak koji se pojavi u duginim bojama kada prolazi Hendrixovim mostom ali na za takvo što nemaš volje.
Imaš volje pisati ali sve što ti prsti tipkaju nije sa smislom i bolje je da i to prestaneš jer bi mogla napisati nešto što nije poželjno za javnost, popi kavu, uživaj u okusu cigarete, napravi si omiljenu hladnu salatu, uzmi knjigu omiljenog pisca i dočekaj večer jer poslije prospavane noći sutrašnji dan će biti ljepši zato što ćeš izaći i susresti drage ljude.