More, more, treba mi more, treba mi miris morske soli jer sve mi to pomaže da istrpim boli u svojim mišićima ali to što mi treba ne mogu si priuštiti kao mi većina jer nemam vikendicu na moru ni ljubavnika kao što prijateljičin dragi ima ljubavnicu a nju nije u stanju odvesti ni do Bundeka nego joj natovari obaveza koje mora obaviti dok on uživa uz more u naručju druge koja mu njegove usluge plača, a moja prijateljica ni od tako zarađenih novaca s njegove strane nema koristi jer on kada se vrati lumpa sa svojim društvom dok god te novce ne potroši.
Zdrava je može se kretati i nije mi jasno zašto ne krene za njim i ne iznenadi i nju i njega na kućnom pragu te koja plača njenog dragog ostavi mu kofer s njegovim stvarima ispred ljubavničinih vrata i ode malo uživati u moru te se vrati kući mirnija i sretnija.
Da imam mogućnosti odvela bih i sebe i nju na dva dana odmora jer nije lako gledati njene suze i znati da tu svoju patnju ona sama ne zna okončati.
Svaki puta kada on ode uživati ona dolazi k meni jer "nitko me ne razumije kao ti" - ponavlja mi u razgovoru po nekoliko puta i plače a ja samo šutim jer sto god da joj predložim i kažem ona će reći " ja to ne mogu".