Ovim postom ću možda kod većine blogera postati još više omžena kod ali jednostavno ovo moram napisati.
Nije lako i jednostavno javno iznijeti svoju istinu i ne očekivati da na svoju istinu ma kakva ona bilo od čitatelja tvojih tekstova neće biti kritike ali to nije kritika to su dobronamjerni komentari jer tvoja istina mora ostati tvoja ma koliko to tebi nije drago. U svakom komentaru na tvoj ispisani tekst istine ima dobronamjernosti samo to moramo znati prihvatiti jer javno smo iznijeli veći dio sebe u namjeri da nama bude lakše a ne možemo se suočiti sa kritikama na svoj napisani tekst.
Znam da bol neće nikada prestati zbog čina koji je napravljen ali pisati o AB-u javno i ne očekivati proturječnosti i tuđe mišljenje sasvim nije ispravno ma kolika bol bila jer koliko me moja blesava pamet služi i prije dvadesetak godina smo mogle od ginekologa dobiti savjet kako se zaštiti a da se ne dogodi ne planirana trudnoća, a s druge strane braniti ženama da to naprave je ludost i svaka žena ima pravo na svoju odluku ma koliko god ona nakon tog čina osjećala i bol i patnju.
Pojedine žene iz zdrastvenih razloga moraju prekinuti trudnoću, poneke zato što su još uvijek nezrele za roditeljstvo jer ponekada i zaštita zakaže a rađati i pitati se kasnije kako dalje jer taj muškarac nije želio postati otac sasvim je suludo zato ni jednu ženu koja se je odlučila ili će se odlučiti na prekid trudnoće ne osuđujem jer njezina odluka je njeno pravo.

napisala Andrea.