Znam da se ova tema posta mnogim blogerima neće svidjeti ali na to su me potakle dvije osobe na blogu pa ću s toga napisati svoje mišljenje ne zato što sam ja osoba sa invaliditetom (dobivenim pije rata) nego zato što me nepravda smeta. Jedan dio napisan je na ovom linku prije nekoliko dana
http://andrea-bosak.blog.hr/2016/03/1632010587/i-mi-na-ulicu-u-sator.html

Prvo ponašanje pojedinaca medicinskog osoblja u ustanovi koja se brine za djecu sa psihofizičkim oštećenjima je za svaku osudu i oduzimanje licence doživotno jer svoje frustracije i probleme medicinsko osoblje kao i svi mi mora ostavit "Iza vrata" a ne se zbog problema fizički iskaljavati na bolesnima.
Drugo Ministarstvu socijalne skrbi ovim izglasanim proračunom smanjena su sredstva i naravno da će to ministarstvo ukinuti osobama sa invaliditetom.
evo vam primjer jedne pomoći slijepoj i slabovidnoj osobi iznosi 350,00 kuna pa kada podijelite sa 30 dana u mjesecu ispada 11,66 da slijepa i slabovidna osoba smije trošiti i tako dočekati slijedeći mjesec sa istom visinom naknade.

NA OVAJ NAČIN PIŠUĆI MOLILA BIH SVE U SABORU I VLADI DA MI KAŽU ŠTO SE ZA TRI OBROKA MOŽE KUPITI SA 11,66