Šetajuć nasipom sa psom navečer nekoliko dana viđala je starijeg gospodina kako zamišljeno gleda u Savu sjedeći sam na trošnoj drvenoj klupi. Njen pas vukao ju je nakon treće večeri istog prizora prema klupi i ona je slijedila volju svog psa skinuvši mu povodac. Pas je lagano prišao trošnoj klupi i sjeo do nogu gospodina i podigao njuškicu u smjeru lica.
Stajala je nekoliko koraka dalje jer željela je vidjeti što će se dogoditi, nekoliko minuta gledanja tog gospodina, njen pas se popeo na trošnu klupicu tik do gospodina, prislonio glavu na njegovo rame i nježno zalajao te je i pas zajedno s njim gledao u Savu.
Polako se približila klupi u nadi da će je pas vidjeti ali ona je tog momenta shvatila da pas sjedi pored njenog oca kojeg godinama vidjela nije jer život ih je razdvojio, ostavivši i njemu i njoj samo uspomene.