Koliko me pamćenje moje služi dragi moj profesore moja prva ljubav bila je stvarna ali nevidljiva svima pa čak i meni samoj a sada ću obrazložiti kako i na koji način.

Krenula sam u prvi srednje i bila u ženskom razredu, te nakon mjesec i po dana u razredu su se cure grohotom smijale kada sam sijela na stolicu u klupu, kolegicu do sebe sam pitala čemu se slatko sve smiju a ona mi je samo rekla "Pogledaj svoja leđa ako možeš jer na leđima imaš poruku" "Poruku? Kakvu poruku?" "Okreni se da ti skinem poruku napisanu samo tebi". Nakon tridesetak minuta u ruke mi je stavila papir A4 na kojem je lijepim rukopisom pisalo SAMO ZA TVOJE OČI
Dva dana nakon te poruke ispod klupe me čekala slijedeća poruka TVOJE OČI ĆU UVIJEK SANJATI

Poruke su stizale po svim klupama u učionicama gdje sam imala predavanja a nitko kao ni ja nikada nije nikada vidio osobu koja me toliko voljela te je moja prva ljubav do dana današnjeg meni ostala tajna, ali bilo je lijepo čitati poruke pisane po školskoj klupi ili na papiru formata A4.

za priču nominiram Lavicu, Annaboni, Zvonku, Melu, Duricu