Maja je bezvoljna stigla na posao i cijelo vrijeme ništa nije imala volje raditi jer je u mislima imala dva muškarca i osjećala je ljubomoru. Ljutila se sama na sebe što je srela Tomislava sa dvije djevojke i što je Jakova ostavila u kafiću bez nadzora. Sa nestrpljenjem je čekala da susretne šeficu i da je zamoli da ode jer joj je radni prostor bio zagušljiv. Znala je da mora otići po haljinu, a onda čekati dolazak Jakova jer on je osoba koja ispunjava sva njezina očekivanja.
U međuvremenu kafić je bio ispunjen pjesmom i smijehom, gosti su dolazili i odlazili, te Sofija i Jakov nisu imali vremena ni sjesti popiti kavu ali ni jedno ni drugo nisu osjećali umor. Slavljenik kome su sve pripremili donio im je hrane ali nisu pojeli mi komadića jer su gosti u kafiću na prvom mjestu.
- Uzmi malo hrane, sada kada imaš vremena, a ja ću pokupiti šalice i očistiti lokal jer će doći gazda pa misliti da zabušavamo s poslom.
- Hoću samo da operem ovo prljavo, jer još malo pa moramo zamoliti goste da odu jer se bliži kraj radnog vremena, odoh do terase samo da vidim dali veseloj skupini nešto nedostaje pa ću napraviti ono što sam rekla, a ti počisti samo stolove i posluži po jedno piće svima koji to žele.
- Hoćeš li molim te sa mnom porazgovarati kada zatvorimo kafić nakon izlaska posljednjeg gosta?
- Pričati ću s tobom ako želiš dok pripremam kafić za sutra - odgovorila mu je kroz smiješak koji je poseban (osmijeh veselog djeteta).