Pola sata nakon Sofijinog dolaska nazad u kafić prvi gosti za proslavu prijateljeve prinove počeli su dolaziti te je ona zamolila Jakova da on poslužuje aperativ jer ona mora obaviti jedan razgovor sa šefom i biti će od koristi tu na šanku dok svi gosti ne stignu.
- Molim vas šefe da zamolite susjeda sa prvog kata iznad našeg kafića da siđe dolje sa gitarom i malo zasvira veselom društvu koje pristiže.
- Nadam se da znaš što radiš jer on je profesionalni glazbenik i sigurno masno košta. Hoćeš li ga ti platiti poslije svirke?
- Samo ga vi dovedite k nama tu a za ostalo nemojte brinuti ja znam što radim, ako ga uspijemo dobiti da nam malo svira susjedi se neće buniti zbog buke nego će i oni doći na piće. Imajte malo ugostiteljskog duha šefe, ajde idite znam da je doma i sigurna sam da će pristati, još će pozvati i svoje dečke da sviraju. Samo otiđite gore i recite mu da ga trebam ja, recite mu samo da ne zaboravi ponijeti gitaru.
- Gospođice imate li samo minutu vremena da me poslužite sa jednim pićem ili se mogu sama poslužiti?
- Samo sekundu susjeda stiže kava i sok od jagode odmah čim gazda izađe kroz vrata da mi nešto obavi, evo uzmite malo grickalica dok čekate, a možete i ostati malo na zabavi ionako ste sama. Evo dok sam brbljala i vaša kavica je gotova, sjednite i uživajte,
Jakov je posluživao spretno sve koji su došli na terasu i povremeno pogledao u unutrašnjost kafića u djevojku koja je bila posebna baš onakva s kojom bi mogao provoditi dosta vremena. Razmišljajući zaključio je da mora pronaći taktiku kako da je zavede jer ona je bila ta, a sve ostale su samo njegova igračka.