Nakon sat vremena Jakov je parkirao auto na parkiralištu nasuprot kafića i ostao nepomično sjediti držeći volan, ugledao je na maloj terasi djevojku kako spretno postavlja čaše na uredno složenim stolovima. Na tren je zaboravio da pored njega na suvozačkom mjestu sjedi osoba s kojom je proveo burnu noć na svom radnom mjestu. Maja je primijetila njegov pogled ali nije osjetila ništa iako je znala koliko ju Jakov privlači.
-Ajde izađimo već jednom pije mi se kava pa je u kafiću gledaj koliko ti drago samo joj molim te nemoj reći da si Jakov jer će poludjeti što sam te dovela tu a da nju prije nisam pitala.
- Aha, može - promrmljao je i izašao da Maji otvori vrata kako bi izašla iz automobila.
Sofija je bila zauzeta pripremama terase za popodnevno slavlje i sa nekoliko stalnih gostiju tako da nije ni primijetila prijateljicu ni pratnju nego ih je uljudno pitala i prije no što je ušla u šank što žele naručiti.
- Pogledaj koga pitaš i dobro jutro.
- Ah, oprosti nisam te vidjela imam dosta posla oko priprema slavlja tako da ni ne stignem vidjeti dobro poznato mi lice koje je dovelo i pratnju. Dobar dan gospodine. Što vi želite popiti?
- Kakao sa šlagom molim i pokušajte napraviti mlaki kakao ako je moguće.
-Sjednite za ovaj mali stol u ćošku sada ću ja samo da poslužim ovu gospodu na šanku jer ne podnosim da gosti dugo čekaju.
Sofija je ispod oka promatrala Majinu pratnju i spretno točila piće gostima na šanku, tek kada se približila caffe aparatu primijetila je da joj ruke drhte, te se nasmijala sama sebi.