Kiša lagano udara nježne taktove po prozoru i vrača davne uspomene u slikama kao što ove kratke poruke ispisane na papiru lijepo zvuče ali još uvijek su nestvarne jer ne znam tko si i dali se samo igraš sa mnom jer znaš nešto o meni. Ne, nemoj misliti da se moraš pokazati, pusti me da stvaram sliku o tebi, da te zamišljam jer tako je ljepše i bolje za oboje vjeruj mi. Ostani tajnovit dugo vremena jer ne želim saznati tko si, ne sada, ne sutra, možda za godinu, možda za dvije.
Moram ti priznati da divno pišeš i svojim tekstovima punim nježnosti i topline probudio si u meni znatiželju a uistinu želim da ostaneš tajna bez imena.
Ja tebi neću sleti ispisane poruke na papiru po djetetu samo ću ga zagrliti i izgovoriti "kaži mu HVALA"