Kiša polako sipi, kišne kapi lagano lupaju po staklu, sjedim i promatram pogledom po sobi, tražim nešto ne znam što, možda tražim tebe, možda tražim sreću, možda tražim sebe, jer ne poznajem se više od kada si ponovno sasvim slučajno ušao u moje misli u moje srce koje kuca samo za tebe, samo tebe očekuje ali tebe nema i neće te biti. Kišne kapi su moje suze koje iz mojih očiju ne teku, jer sam davno zbog tebe sve suze izbacila iz sebe. Sama sebe moram, trebam natjerati da te ponovno duboko potisnem u sebi jer jedino tako ću se ponovno moći radovati svemu, moći ću se smijati od srca, zavoljeti nekoga tko me treba koga trebam ja jer svakome tko je sam teško je. Da, imam prekrasnog sina, ali on će uskoro otići svojim putem i živjeti svoj život, ja ću ostati sama s tobom u mislima, s tobom u srcu, to je teško i grozno. Sama sebe tjerala sam cijeli dan da ti ništa ne pišem, da ne tugujem, ali želja slomljenog srca je jača od mene same. Jednom su mi prijatelji rekli da se može svakoga voljeti, da je svaka ljubav lijepa na svoj način, ali kako im objasniti da za mene postojiš samo ti i nitko drugi od muškaraca. Znam, zavoljeti mogu ponovno, ali nikada više onako kako sam voljela tebe, jer ti si ono što želim, ono što iskreno volim, ono što trebam da bih bila sretna. Ti si mi pružio sve što svakoj ženi treba, ti si sunce, vjetar i kiša, zlato i dukat koji sam izgubila zato što se nisam znala boriti, zato što nisam vjerovala onom što mi govoriš, što su mi drugi govorili umjesto tebe. Sama sam si kriva što srcu ništa ne dozvoljavam, što zavoljeti više ne mogu i ne želim, ja se toga uistinu bojim jer jednom sam voljela i izgubila, to ne mogu više zato ću ostati sama s tobom u srcu s tobom u mislima i molim sve koji me znaju da mi to ne zamjere.

Oči su mu anđeoske, modre kao naše lijepo more, u njima je radost, sreća i toplina, samo što su te prekrasne oči pune tuge i boli. Oči su mu pune suza koje mu teku niz obraze kada ga nitko ne gleda, jer on je muško, muškarci nikada ne plaču. Već duže vremena iz prikrajka promatram tog muškarca lijepih, tužnih očiju, voljela bih ga ohrabriti reći mu da krene dalje, da ne stoji na pola puta jer ono što čeka nikada neće pripadati njemu, ne stoga što ne bi željela, nego zato što joj odgovara sloboda i srce joj pripada nekome koga čeka na pola puta. Nesretan je, nesretna sam ja. Oči su njegove tople, pune nježnosti, pune ljubavi, ona je otišla i nikada se više neće vratiti, ostat će u njegovom srcu, njegovoj nježnoj duši, promatrati će ga, on će je osjećati, ali je nikada vidjeti neće kao što ja neću vidjeti onog koga moje srce nije niti će ikada prestati voljeti.