Pijuckan nesicu i gledam kroz prozor razmišljajući nije li ovih kišnih dana malo previše,jednostavno mi je ovog depresivnog stanja previše želim sunce i toplinu. Znam da to isto želi i većina,grozno mi je jer nikako po ovakvom vremenu ne mogu nigdje izaći iz stana i sama sebi sam dosadna jer razgovarati sam sa sobom za mene je narcisoidno. Jučer sam zaposlila sina da mi razmjesti namještaj u dnevnom boravku koji mi je ujedno i spavača soba i sada mi se više dopada i izgleda mi prostranija iako to nije,ali razmjena namještaja me veseli i sada izgleda bolje no prije. Voljela bih da sam sada negdje na pješčanoj plaži,da uživam na suncu pijuckajući rashlađeno kokosovo mlijeko i da jedem slatko tropsko voće,da promatram atletski građena tijela preplanulih muškaraca jer oni su za mene jedan dio prirode.(svjesna sam da mi je mašta danas proradila i da moj post vjerojatno nikoga neće interesirati,ali ja ću svejedno pisati jer mi je tako lakše prebroditi ovaj užasno dosadni kišni dan). Neka se ostali muškarci koji nisu atletski građeni ne osjete ni malo zapostavljeni i manje interesantni,ali ona prva skupina u meni budi zločeste misli i sretna sam zbog toga što kad je netko dugo bez muškog dodira tada mašta proradi,a tijelo uživa.


gdje je sreća? Gdje si ti sudbino da me pokreneš, da s tobom krenem iz početka jedan novi krug svog života. Daj me poslušaj, daj mi da iz svoje glave izbrišem neke slike života, da mi se počnu slagati pozitivne normalne slike, ne daj mi da se vračam u svoju prošlost koju nitko ne razumije, a ja znam da je moram podijeliti s nekim. Nemoj mi davati na trenutke radost, jer kada se usredotočim na sreću, vračaš mi tugu i da bih bila smirena bježim nesvjesno u svoj prošli život ispunjen radošću. Molim te sudbino nemoj me više povezivati s njim kojeg volim, jer znam da nikada neću biti pored njega, dala si mi ga jednom i ja sam ga olako pustila da ode od mene da bude pored djeteta. Znam, kriva sam, ali vratiti mi ga nikada više nećeš, zato te molim da krenem iz početka, da me pronađe onaj koji me traži jer znam da postoji, da si ga sakrila. Sudbino prokleta znaj da nemam više snage stajati i čekati na pola puta, učini nešto jer znam da ti to možeš.