Pišem na svom blogu ono što mi duša traži da pišem a ne da bih se nekome svidjela i da bi bila popularna jer da sam htjela biti popularna onda bih bila fotomodel (prvi koji ima tjelesni hendikep) jer fotoshopom se danas svi nedostaci daju dobro sakriti, a isto tako bih se bavila pjevanjem jer kada se smiksaju svi nedostaci u glazbenom studiju i osoba koja nema glas za pjevanje lijepo pjeva kao da je završio sve glazbene škole.
Žao mi je što meni neki dragi blogeri odustaju od pisanja svog bloga jer stvarno su kvalitetni i zanimljivi. Pišite dalje jer imate pravo pisati onako kako volite, i nemojte dozvoliti da vas bilo čije mišljenje isprovocira jer blog je vaš kutak i ima onih koji vas rado prate i čitaju.

Ni prsti ni jedan nisu jednaki pa tako nisu ni ljudi ali ovaj vaš kutak je samo vaš i ostanite tu jer ste vrijedni svojih potencijala da znam nismo svi rođeni za pisanje pametnih tekstova ali svaki tekst napisan dušom je najdivniji tekst jer je u njemu ispisana istina koji pojedinci ne mogu i nikada razumjeti neće jer im je lakše živjeti u vlastitom mraku i kritizirati druge misleći da su vrjedniji od mnogih koji nisu pametni poput njih.

Pablone braco moj blogerski ostani tu s nama, Cy budi ono što jesi jer oboje imate kvaliteta kao malo tko a isto tako molim ostale da podnesu kritiku od bilo koga jer tako mogu postati kvalitetnije osobe a onaj tko neprestano kritizira ne može pobijediti u svom naumu jer nitko ga ne tjera da čita ono što mu nije po njegovom ukusu.