Znam da ne bih smjela ali ipak ću ti napisati nekoliko riječi ovdje javno (možda jednom pročitaš kao što je pročitala tvoja žena) molila me da ti se vratim jer ne može trpjeti tvoja varanja, dala mi je i blagoslov da ponovno budem s tobom napisala mi je kako misliš godinama o meni i mom starijem sinu a ja znam da nije tako jer da je našao bi me pogledao u oči i rekao mi sve sam.
Godinama te dozivam u mislima, čekam i čekati ću te jer od tebe želim čuti istinu koliko me mrziš i kada to čujem od tebe ja ću te pogledati u oči i priznati ti da te godinama volim, da si mi u mislima, srcu i duši, da te nikada neću prestati voljeti i da ću prije no što zauvijek zaklopim oči izgovoriti na glas tvoje ime i prezime možda te tada netko pronađe i pokaže pisma koja sam pisala tebi a nikada ti ih poslala nisam, možda ti tada pokaže poruke ispisane meni na mail jer sam ih spremila da bih ih jednom ako se sretnemo pokazala tebi.
Znam trebala sam te zaboraviti, okrenuti novu životnu stranicu, ali koliko god se trudim ti si uvijek negdje pored mene i ja čekam i čekati ću da od tebe, samo od tebe čujem tvoju istinu, tvoje "Andrea mrzim te, nikada te ni volio nisam".