Svatko si sam kroji sudbinu, svatko je sam kovač svoje sreće a ovakvi kao ja nisu ni dobri krojači, ni dobri kovači i nikada to neće ni postati ne zato što ne žele, ne zato što ne mogu, nego zato što ne znaju, ne vide i ne čuju.
Jedva čekam da se agonija suda riješi i da mogu otići negdje gdje je mir, gdje ima novih lica jer ovdje me ništa ne veže, ovdje kopnim jer sam si to dozvolila sama, ne ja više ne mogu ni krojiti, ni kovati jer sve što napravim je krivo i popraviti se ne može.