Čitam sada tvoje komentare na prijašnjem postu i nemoj se ljutiti ako ti redom ne odgovorim na tvoja postavljena pitanja ali ovako ću započeti pa čitaj ako imaš volje jer vidim da neke stvari znaš krive u vezi mene i mog života.
Da nisam znala da je On oženjen sve dok mi nije to rekao njegov vjenčani kum, tada sam skupila hrabrosti i otišla mu kod žene jer sam se htjela uvjeriti da mi njegov kum govori istinu isti taj dan poslije je bio on kod mene i ja sam mu rekla da ode ženi i djetetu
"ne ja nisam oženjen, to je laž gdje na mojoj ruci vidiš prsten".
Ne ja ne tražim da mene i moje sinove uzdržava On ili ti ja samo tražim da on sam potvrdi ono što je govorio tebi a isto tako bih voljela da ti potvrdiš ono što pišeš za sebe jer znam da je teško voljeti osobu koja je ovisna o drugima na neki način , koja ima dva sina takvi kakvi su i trudi se da živi zbog njih ne tražeći muškarca da je financira jer imam dovoljno onoliko koliko je nama potrebno.
Vidiš završila sam više škole kada sam bila podstanar jer sam imala vremena učiti i kratiti si vrijeme.
Tražiš od mene da idem razgovarati s njim a znaš da ima ljubavnicu kojoj kupuje sve i neka joj kupuje ako to njega veseli i ako je tako sretan i ne razmišlja da ga bolesna njegova supruga treba (ti kažeš da je bolesna).
Kažeš da mu je bilo neugodno da mi se približi kada me je vidio, ako me još uvijek voli mogao je jer ja ne trebam njegov novac, a ne trebam ni tvoj to i tebi i njemu mora biti jasno, o tome dali sam sada privlačna ili nisam dalo bi se dugo pisati ali samo ću ti napisati da NISAM više ona ista kao nekada da živim život kakav živim i ne očekujem da će On ili Ti koji si me volio kako mi pišeš ikada pristupiti i to priznati gledajući me u oči znajući kako živim.
Ne ja tamo ne idem jer u njegovom kafiću nemam što raditi ako želi neka me potraži a potražiti me neće isto kao što mi ti ne želiš napisati mail i ne želiš da se sretnemo u gradu na kavi i da ti meni priznaš sve, da me nazoveš.
Ja ne vjerujem više nikome i ne treba mi netko da bi me uzdržavao, znam voljeti i znam što je poštenje ali ako ti to ne kažem gledajući te u oči ostaju samo slova na papiru ispisana javno.
Da ja ga volim i voljeti ću ga sigurna sam jer on me jedini poznaje kao ženu. Žao mi je što mi ti nisi priznao da me voliš onda kada smo se On i ja rastali jer moj život kao i tvoj bio bi drugačiji i ne bi ni ti ni ja bili u brakovima iz inata, s druge strane ja živim za sinove kao i ti za svoju djecu a voljeti nekoga iskreno nije grijeh, potraži me i tada ču ti reći sve što te zanima.

ni ja neću dugo čekati tebe da mi priznaš sve, plavooka

ps imaš jedan odgovor u postu ispod