Znam da je svakom roditelju teško kada izgubi dijete a napravio je sve što je mogao da pomogne djetetu. Znam da roditeljima malog anđela nikada neće nestati bol, ali isto tako znam da je njezina majka dobro znala da prikupljeni novac neće pripasti njima ako mali anđeo izgubi bitku sa bolešću, teško je gledati ispred sebe dijete koje pati od bolova koje provodi svoje dane u krugu medicinskog osoblja.
Majka malene Nore prije i poslije humanitarne akcije konzultirala se sa socijalnom službom u Zadru i znam sigurno da je morala potpisati suglasnost jer kada se maloljetnom djetetu otvara račun tada se mora javiti socijalnom radu kako bi roditelji raspolagali novcem bez obzira da li netko od rodbine ili humanitarno daje novac takva je zakonska regulativa a to je majka male Nore (Pokoj duši malog anđela) dobro znala i bila u informirana prije početka pokretanja akcije, tako da koliko god ona sada ponovno preko medija bila eksponirana jedino uz dobrog odvjetnika a čini mi se da ga i ima može pokušati dokazati da je novac koji je sakupljen njezin i njenog supruga.

Da su na socijalni rad donijeli samo jednu klauzulu ovjerenu kod javnog bilježnika ili potvrđenu potpisom i pečatom odvjetnika a to je "u slučaju smrti našeg djeteta molimo da sa preostalim novcem prikupljenim za liječenje naše Nore da mi kao roditelji imamo pravo raspolaganja te da s tim novcem napravimo kuću sa svime potrebnu za roditelje druge bolesne djece".

Toliko kod nas ima roditelja koji žive sa teško bolesnom djecom i nikada ih nitko osim rodbine ništa ne pita, a potrebno im je puno. Norina majka se je borila i izborila ali taj novac nikada nije pripadao njima nego njihovom anđelu koji je ne svojom voljom izgubio bitku sa bolešću a koliko još teško bolesne djece ima nikada nećemo saznati jer njihovi roditelji šute i bore se kako znaju i umiju.

Spokoj i mir svim pokojnicima