volim sebe, volim svoje sinove i dosta godina o njima i o sebi brinem se sama, brinula sam se sama za njih i kada sam bila u braku s njihovim ocem, trpila sam ponižavanja, teške udarce jer nitko mi kao osobi sa invaliditetom nije mogao pomoći sve dok nisam odlučila da se rastanem od nasilnika, tada je počela borba za sebe i djecu. Uvijek sam se borila i boriti ću se do kraja jer oni su moji sinovi i boli me spoznaja da imam dva bolesna sina i bolesnu sebe samu ali tu smo i svakim danom molim da bude bolje da moj sin svati da nikome nije lako ali da svaki dan donosi nešto lijepo, nešto novo i da se mora oduprijeti svim vjetrovima koji pušu u suprotnom smjeru, mora zavoljeti sebe.
On divno crta, pokušava pisati stihove ali kada treba razgovarati on šuti i meni se duša slama jer teško je gledati koliko pati.