Volim čitati zanimljive članke na pojedinim portalima tako da sam nedugo pročitala da se sve više parova rastaje nakon samo nekoliko godina braka, stvarno zanimljivo.
Ja sam se koliko znate udala iz inata i napravila sam samo pakao sebi jer sam se udala za osobu koju nikada nisam mogla zavoljeti onako kako se voli osoba za koju se udaješ jer koliko me ova zahrđala pamet služi stalno su mi kao djetetu govorili da je za brak ljubav najvažnija jer kad ljubavi nema onda nema ni braka.
Vjerojatno sam totalno glupa ali moje mišljenje je da mora biti i poštovanja i ljubavi jednako da bi brak uspio jer jedno i drugo su jako povezani (poštovanje i ljubav) ako nema te osnove nego samo nešto a ni sami ne znamo što onda je bolje da sa tim partnerom kojeg mislimo dovesti pred matičara ostanemo u prijateljskoj vezi sa povremenim seksualnim zadovoljstvom za partnera i nas.
Znam da će sada mnogi htjeti reći "iz takovih veza se malo djece rađa", da istina je ali što se dogodi kada se u prvoj ili drugoj godini braka rodi dijete, a vi ili on ste shvatili da niste jedno za drugo. Zar ćete varati jedno drugo godinama s nekim drugim i gledati pored sebe osobu za koju nemate više nikakvi osjećaja jer ste shvatili da je brak s njim/njom bio velika greška.
Uživancija je kada pronađete osobu kojoj možete biti ljubavnik ili ljubavnica jer znate da tih nekoliko sati provedenih zajedno prepustiti ćete se jedno drugom i osjećate se voljenima iako mu nikada nećete priznati da ga volite, da je on vaša sudbina.

Oznake: moja filozofija