Gledao sam Vaše postove, te vas molim ovako da mi pokušate objasniti koliko volje i snage imate s obzirom na vašu bolest i na bolest vašeg mlađeg sina, a koliko sam primjetio i stariji sin ima teški poremećaj a vi ste potpuno sami i sami se borite sa svime. Volio bih da vam mogu pomoći ali nisam siguran kako.
Znam da tražite novčanu pomoć dobrih ljudi, a isto tako znam da vam novčano nitko pomoći ne može ne zato što ne želi nego zato što nitko nema i vaša iskrena priča mnoge je potresla siguran sam samo nitko nema riječi utjehe jer što god da vam kaže vaša bol i patnja te borba neće prestati.
Bog vam bio na pomoći poštovana gospođo, prijatelj koji vam se divi.

hvala vam da divno ispisanoj poruci, ali ja više ne mogu odgovarati nikome jer svi imaju svojih briga tako da moja životna priča je samo dio koji mogu razumjeti ljudi koji imaju dušu, a pomoći mi ne može nitko sa ničim tako da je uzalud što tražim i minimalnu uplatu kako bih svom bolesnom sinu koji ima istu bolest kao ja samo uz to ima i drugih dijagnoza, te sina koji ima teški psihički poremećaj i razmišlja kako će umrijeti mlad mogla omogućiti da imaju ono što im treba, mlađi sin je u bolnici od svoje druge godine života i potrebna su mu specijalna kolica a komisija je odbila jer ta su kolica skupa, sa starijim sinom idem na preglede kod psihijatra i nadam se boljem jer jednom, bolje mora biti.
Snage više nemam, ali još uvijek se borim jer život je divan.