dobro postavljeno pitanje
...ja sam nula, ništa ne vrijedim sebi samoj a ni drugima jer kada si bolestan nikome potreban nisi osim sebi i svojoj obitelji ako je imaš.
Nekada sam plesala i bila omiljena u društvu jer sam znala dići tmurnu atmosferu, a sada, sam sama sa svojim mislima, sa omiljenim knjigama, divnim blog portalom i g+, ovdje pronalazim osobe koje me razumiju iako samo virtualno. Neke sam i osobno susrela i jako su drage tople osobe koje znaju slušati i na nekoliko sati me odmaknuti od mojih slika koje pokušavam obojiti u ružičastu boju ali ispadne trmurna iako to ne želim.
...želim ponovno plesati barem jedan dan, pjevati iako nemam sluha, želim ludovati cijelu noć popred ugodnog društva, želim ponovno nositi visoke pete ali mogu nositi samo plitke platnene tenisice, želim tulumariti cijeli dan i noć ali nemam s kim.
Ostaje te mi samo vi dragi moji prijatelji koji me razumijete.
komentiraj (6) * ispiši * #