Na samom početku posta Vas molim da pogledate moj post od 25.06.2013 jer jedino vaše veliko srce mi može pomoći, znam da nikome lako nije ali meni i malo puno znači.

Ovo što sada slijedi potakla me jedna blogerica s komentarom na postu ispod ovoga pa će možda kada pročita današnji post shvatiti da pišem bratu koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći i svjesna sam da riječi koje njemu ispisujem javno on nikada pročitati neće, ali on je iako ga više nema u mojoj blizini i zato na takav način s njim komuniciram s njim jer on me jedini razumije. Spominjala je i institucije i baš me zanima koje institucije mogu vratiti mom bratu život, a meni ponovno hod vrlo rado ću se u tu instituciju javiti odmah bez razmišljanja.
Znam da svi mi tugujemo za nekim, zbog nekoga i da većina svoju tugu drži u sebi bojeći se da će ih proglasiti ludima, ali isto tako znam da tugu kao i radost treba podijeliti sa drugima jer ima onih koji razumije zašto netko tugu svoju iznosi javno.



ANDREA