Zašto mi posljednjih nekoliko mjeseci ništa ne ide od ruke (nikada mi nije ni išlo) ali uvijek sam imala snage ići dalje sa osmjehom na licu ne razmišljajući o ničem jer sam sretna s onim što mi dobri ljudi pomognu i ne treba mi mnogo da bih bila sretna taj dan.
Sada razmišljam o moru i nadam se da će mi dobri ljudi preko fb prikupiti dovoljnu sumu kako bih u posezoni bila na moru i morskom zraku barem nekoliko dana jer moram promjeniti sredinu znajući da gubim volju i snagu gledajući sebe svakodnevno kako uzaludno očekujem da mi netko pomogne, a znam da oni koji prolaze pored mene nemaju dostatno ni za sebe ni svoju obitelj.
U nadi je spas ali nada je... i ja se ničemu više ne nadam jer sve je uzalud što god trebam ma koliko god se trudim jednostavno do mene ne dolazi.

Zahvalna sam NF, SEWENU, DINJINIM SJEĆANJIMA što su mi dozvolili da na njihovim statusima fb objavim zamolbu za pomoć dobrih ljudi i nadam se da ću uspjeti prikupiti barem jedan dio, a ako ne neću se ljutiti jer znam da nikome lako nije s obzirom na financijsku situaciju.

rubrika pomoć staviti ću pod humor jer ni te rubrike nema