Sjedim za malim stolićem i čitam e knjigu koju sam skinula sa stanice koje više nema i sretna sam jer sam uspjela skinuti kada je stranica bila dostupna, ali čitajući razmišljam dali sam napravila ispravan potez postavivši zamolbu na fb za pomoć dobrih ljudi, vjerojatno nisam, ali vrijedi probati jer nikada ne znaš ako ne probaš.
Znam da nikome lako nije, da sve više ljudi ostaje bez posla, ali isto tako znam da kod ljudi postoji plemenitost. Zahvaljujem blogerima koji su mi dozvolili da kod njih postavim banner. Moram se nadati da ću uspjeti, ali nisam sigurna, u nadi je spas.
Voljela bih da nisam bolesna, da nemam dva bolesna djeteta ali imam i to se promjeniti neda iako bih bila sretna da mi nije potrebna tuđa pomoć, nego bih voljela da ja drugima pomažem. Više vjerujte mi nemam ni pameti jer jedino dok spavam i sanjam prošlost uistinu sam ja, ni ovo što ovdje pišem, a ne znam ni kome pišem više nema smisla jer ovo ni ne liči na pismo.

vaša ja

ps. ove ruže su za sve moje blogere (ne nije ljubomora, nego poštovanje)

rubrika ludiloooooooooo

SRETAN ROĐENDAN MOJOJ SIMPATIJI NF