Hladnoća prevladala, oblaci prekrili tople zrake sunca i tuga me obuzela zbog prošlosti koja se ne može vratiti jer sreća je otišla daleko od mene ne pitajući me da li ću bez nje moći dalje ići sa osmjehom na licu, sjajem u očima i ja više tu sreću nikada neću dostići, nikada više neću izgovoriti nekome VOLIM TE, TREBAM TE jer onoga koga trebam ne mogu i ne smijem imati.
Ima li se smisla nadati da će sreća jednom sama stići kada sam svoju sreću jednom sama otjerala od sebe jer nisam željela slušati srce nego sam slušala razum.
Sunca mi treba kao i većini jer ovo tmurno vrijeme stvara turobne misli ma koliko god se ja trudila misliti na svjetlije boje koje donose radost i osmijeh na moje umorno lice.

ANDREA

rubrika ludilo totalno