Prijatelju dragi, većina ljudi danas stavlja masku na lice, da okolina ne primijeti njihovu nervozu, a kada je netko kao na primjer ja pokaže tada svi bježe jer moj bijes na samu sebe izbija iz mojih očiju na sve strane i gađa tamo gdje treba. Ja ne volim maske, ni maskaru, ja volim prirodu i prirodno, ali shvaćam da iskrenost i prirodnost danas nemaju svoju pravu vrijednost jer ako znaš nositi ispravnu masku i pritom s laži uvjeriti nekolicinu da govoriš istinu, a ne laž svi te vole i omiljen si gdje god se nalaziš, jer dobra gluma vodite dalje. Ne, ja ne znam glumiti, ja uvijek bjesnim na tuđu laž ne razmišljajući da je ta laž obrana od sebe samog.
Odgovoriti ću na pitanje mojoj zagonetki sada jer ne znam dali ću od ljutnje na sebe samu naći vremena da mu pismom odgovorim na postavljeno pitanje u tekstu ispod.

Ne, nisam srela tu osobu još ali sresti ću je i reći joj kako su se sa mnom razgovarale osobe koje su zadužene da sve štima u stožeru, jer ja nisam toliko bedasta da se ne znam javiti na telefon i razgovarati, a s druge strane znam i pisati iako mi gramatika isparila iz glave jer neću se sada po novom piše ne ću, a hoću vjerojatno ho ću ili sam ja totalno izgubila pamćenje, znam da slabije vidim ali imam očale a pamet ničim nadoknaditi ne mogu osim da diplome zalijepim na čelo i takvim uglađenim gospođama dokažem da sam pismena.

Znaš i sam da sam jedno vrijeme putem googlovog prevoditelja prevađala tekstove jer mi se nije dalo naprezati mozak, a sada sam i shvatila da ja za pojedince mozga ni nemam, da mi glava služi samo da me boli od nepravde i laži.

tvoja ja