Dosta mi je ove zime, ove bjeline koja u meni budi bolna sjećanja koja me stalno mislima šalje mom sinu koji je kilometrima daleko od mene zbog moje i njegove bolesti. Dosta mi je sjećanja na bolnicu i njene mirise, na bolničku bjelinu, sunca i šarenila mi treba, treba mi razgovor, treba mi zagrljaj topli osmijeh jer ako imam to ja imam dovoljno jer imam snage biti jača od sebe, jača od boli koja nikada neće prestati jer bol nikada ne prestaje iako smo drugačiji no prije.
Želim se igrati, plesati, trčati, skakati ali.. sretna sam jer sve to što ne mogu ja rade drugi koji mogu i zato im hvala jer oni su moji anđeli.

vaša ja