Već nekoliko puta sam pisala kako je život divan ali je okrutan, okrutan je prema većini ljudi ima uspona i padova, ali svi mi pronađemo snage da idemo dalje uzdignutog pogleda, bez obzira koliko trnja smo prošli jer uvijek nas negdje dočeka mirisna meka trava i toplo sunce koje sja najljepše samo zato što smo uspjeli zakoračiti još jednu stepenicu a da se nismo spotakli i ostali dolje.
Često sam čudna sama sebi, ne mogu shvatiti sebe koliko god se trudim jer znam te voljeti živote jer sam rođena da živim.
Pojedini ljudi mi govore da mi se dive i da oni sigurno ne bi mogli podnijeti sve što podnosim ja, a ja pogledam u nebo i u sebi govorim "još sam tu, hvala ti, moram dalje, mogu dalje jer ima i težih situacija od moje, nije mi žao što sam bolesna, nije mi žao što imam teško hiperaktivnog sina, što imam drugog sina kojem polako svakodnevno odumiru mišići jer oko njega se nalaze dobri ljudi koji mu pružaju sve da bi on bio sretan u skladu svojih mogućnosti beskrajno sam im zahvalna na tome. Zahvalna sam tebi živote što si divan i težak, ali kada pored sebe imam drage dobre ljude ništa mi teško nije i ja sam sretna kada ih sretnem i sa smiješkom me pozdrave i pitaju kako sam, a ja im odgovorim biti ću bolje ako vas i sutra sretnem."

Prije nekoliko godina sam voljela plesati, trčati, nositi visoke pete, a sada sam sretna ako pronađem odgovarajuće mekane tenisice, trenirke (donji dio), dugačke majce i široku jaknu jer zbog štaka i kolica imam ramena kao trokrilni ormar i super mi je kada uspijem to dobiti od dobrih ljudi zbog kojih sam sretna i volim život ovakav kakav je iako je težak on je zanimljiv.

Ugodna večer svim mojim prijateljima Andrea