Objavljeno: 29.10.2006.,22:22

here I am... once again...

Često se jadamo kako u našem životu nema nimalo sreće... Žalimo se kako je sve puno tuge, jada i boli... Jadamo se kao da je sve crno-bijelo... A ustvari nije... Možda malo, ali nikako ne u potpunosti...

Zapitate li se ikada što je zapravo sreća?? Ljubav voljene osobe?? Prijatelji?? Obitelj?? Posao?? Novac?? U današnjem svijetu ljudi olako shvaćaju sreću... Novac, prevara, posao... To je ono što ljude danas više manje čini sretnima...

Znam da je svima drago kada netko bližnji dobije dobar posao ili povišicu na poslu... Ali to nije sreća... To je radost... Drago nam je kad dobimo dobru ocjenu... Ali ni to nije sreća... To je veselje... Ima još mali milijun takvih primjera...


A gdje je nestalo ono sretan si ako imaš samo mrvicu onoga što ti inače treba?? Sretan kad pogledaš na svoj život i vidiš gdje si svojim znanjem i marljivošću stigao?? Sretan kad poledaš sebe i ogledalo, a tamo ti se osmjehne osoba koja se sama sebi sviđa?? Gdje je to nestalo?? Izgleda da kako život ide, tako se stvaraju i drugačiji pogledi na život... Ali ne oni ljepši i bolji, već oni materijalni...

Pa što je onda sreća?? Ako želite definiciju, evo vam je... Sreća je stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće... Zanimljivo zar ne?? Malo nerazumljivo??

Zna li mi netko odgovorii na sljedeće pitanje?? Ako ne zna neka barem pokuša...
Koja je formula sreće?? Kako, na koji način biti sretan?? Kako ostale činiti sretnima??

i za kraj (naravno citat):

...Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše drugih ljudi...

...Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje...
Ivo Andraić



...andjeo koji zemljom hoda...

Talk To Me...-->(13) | Print My Post... | # |

Objavljeno: 22.10.2006.,22:22

here I am... once again...

Vrlo vjerojatno ste se jednom u svojih ne tako puno godina našli u situaciji da prevarite dečka/curu...Ako niste ja vam se divim... Dakle tema ovog posteka je prijevara i nevjera...

Jeste li se ikada našli u situaciji da vas „vole“, ili bolje rečeno da se za vas zanimaju dvoje ili više dečkiju istovremeno?? U situaciji koju ne znate kako riješiti?? Koga odabrati?? Kojega pustiti „bliže“ k sebi?? A u situaciji kada želite obojicu?? Kada ne želite niti jednog povrijediti, pa povrijedite obojicu...Niste?? Blago vama...
Ili imate dečka i još k tome „rezervu“?? Niste?? Zaista blago vama...

Kao što možete pretpostaviti, ja jesam... Nažalost... I to nedavno...

Svi već znate da sam ja jedna jako nemirna duša koja ne može biti neprestano na jednom mjestu, odnosno s jednom osobom...Ponekad mi treba malo promijene, malo slobode, zraka... Barem je tako bilo dok nije naišao Gospodin X i pokazao mi što to znači iskeno voljeti... Voljeti bez ikakvih predrasuda... Jer tako on voli...

U meni se krije malo „stare mene“ koja se ne želi vezati, koja se boji vezati... Koja želi nastaviti sa onom listom, upoznati nove ljude, ne mariti za njihove osjećaje...
Preko te „stare mene“ raste „nova ja“... Ona koja želi voljeti, iskreno voljeti i pokazati to... Ona koja želi biti voljena, ali ovoga puta voljena samo od jednoga čovjeka, Njega...
Osjećam se tako jadno jer sam slaba... Osjećam se tako slabo jer ne mogu odoljeti nekim stvarima... Osjećam se pokvareno jer lažem... Neprestano... Iz dana u dan... I to osobama kojima je stalo do mene...


Želim da znaš da mi onaj poljubac, ili bolje rečeno poljupci, nisu značili ništa... Baš ništa... To je bio trenutak slabosti... Trenutak patnje i boli zbog ne prisustva mog anđela i to je sve... I sam znaš da je on jedina osoba koju volim... Osoba koju volim i koju neću tako skoro prestati voljeti...




samo za Njega, mog Anđela, moju bolju polovicu...
JA SE NE BOJIM VOLJETI... JA SE BOJIM TO POKAZATI... S VREMENOM MOJI ĆE STRAHOVI I BOJAZNI NESTATI... POTREBNO JE VRIJEME... I SAM ZNAŠ DA SAM U PROŠLOSTI BILA I VIŠE NEGO POVRIJEĐENA... JEDNOG DANA ĆEŠ OSJETITI SNAGU MOJE LJUBAVI... A TAJ DAN NIJE TAKO DALEKO... VOLIM TE ANĐELE... HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ, ŠTO SI UZ MENE I ŠTO ME VOLIŠ...


i za kraj...
Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto.
Elizabeth David

Prava ljubav je tako velika i jasna stvar da joj objašnjenje ni ne treba.
Andrić


...andjeo koji zemljom hoda...

Talk To Me...-->(14) | Print My Post... | # |

Objavljeno: 15.10.2006.,22:22

here I am... once again...

Današnji svijet je pun laži, prevara, raznih smicalica i tko zna još čega... Kada se vratimo u prošlost učeći povijest ili neki drugi predmet, možemo vidjeti kako su ljudi griješili u prošlosti... Neki manje, neki više... Ali u odnosu na danas, sigurno manje... Jer više nema ni jednog čovjeka na zemlji koji nije slagao nešto... Od klinaca pa do penzionera... Makar to bila neka sitnica...

Živimo u svijetu koji je pun pokvarenih ljudi, ali samo zato što smo ga mi učinili takvim... Ne kažem to kao mi pojedinečne osobe... Već kao mi ljudi, kao čovječanstvo...

LAŽI... Zašto gotovi svi nalaze izlaz iz nekog problema u lažima... Svi znamo da one te probleme neće riješiti već samo povećati... Neće ih smanjiti, već samo uvećati... Ali mi ih opet koristimo... I zapetljavamo se sve dublje u njih... A što smo dublje, teže ih se riješiti... Neki lažu misleći da ako kažu istinu, da će povrijediti sebi drage osobe... Neki radi boljeg polažaju u školi, na poslu... Neki radi zabave ili kako bi „usosili“ druge...

Svjesni smo da laži ne donose ništa dobro, samo zlo i bol... Jer samo istina, koliko god ona bolna bila, donosi nešto dobro...

Ja ih ne volim, iako se koristim njima... Kada bih rekla da ne lažem često, lagala bih... Lažem neprestano... Ne znam je li to radi zabave, ili možda što se bojim izgubiti voljene osobe... Svjesna sam što radim... To je još jedan moj problem kojeg se želim riješiti... I znam da ću uspjeti jer ove laži su preteške da bi mogla nastaviti živjeti s njima... Prvom prilikom, u skorijoj budućnosti, sve laži ću priznati kako bi istina izašla na vidjelo...

Što vi mislite o mom stavu i općenito o lažima?? Koristite ih?? zašto?? Kada?? Na koji način?? Povodom ojeg razloga??

i za kraj...
USPJEH JE STANJE UMA. AKO ŽELITE USPJETI, SAMI SEBE POČNITE SMATRATI USPJEŠNIM... Dr. Joyce Brothers



andjeo koji zemljom hoda...

Talk To Me...-->(11) | Print My Post... | # |

Objavljeno: 08.10.2006.,22:22

here I am... once again...

Sudbina... Sigurna sam da u svakome od nas leži ovo pitanje... Što je to sudbina?? Da li ona zaista postoji?? Ili je to još jedna priča bez zaključka?? Svi želimo znati što će se sljedeće dogoditi, što nas čeka sljedeći dan...

Rođeni smo u unaprijed određenom trenutku, na unaprijed određenom mjestu. I imamo, kvalitetu godine i godisnjeg doba u kojem dolazimo na svijet. Svaki dan našeg života donosi sa sobom mnoge nepoznanice. Iako smo našim rođenjem, u tocno određenom trenutku zadobili neke naše karakteristike, osobine, a nas život se odvija po nekim određenim pravilima, ipak većina nas nije svjesna što nas čeka u budućnosti.

Neki smatraju da postoje i ljudi koji imaju neke posebne sposobnosti i koji su, uz pomoć suvremenih dostignuća znanonsti u mogućnosti predkazati neke događaje iz nase budućnosti ili otkriti neke korjene naših problema u našoj prošlosti. Stotine pitanja i nedoumica muči nas svakodnevno: Da li ću biti uspješan u školi? Da li ću položiti ispit? Da li ću biti sretan u svom budućem braku? Da li će se dobro završiti moja operacija? Da li ću možda uskoro nasljediti veliki imetak ili dobiti zgoditak na lutriji? Stotine pitanja a odgovora niotkud. Oni, ti ljudi koji se bave takvim stvarima, su tu da daju odgovore na takva pitanja, na stotine pitanja na koja mi nismo spremni dati bilo kakav odgovor... Neki vjeruju u njihove natprirodne sposobnosti i korištenje raznih dostignuća u traženju odgovora na razna naša pitanja i probleme... Tu su i oni koji u takve stvari ne vjeruju, koji negiraju da postoji ljudi sa nekim posebnim „darom“...

No bilo kako bilo i dalje nam ostaje pitanje dali sudbina postoji... Tj, vjerujemo li u nju... Naravno, stavovi i razmišljanja razlikuju se od čovjeka do čovjeka... Pa vas zato pitam... Vjerujete li u nju?? Znači li vam ona nešto?? Ako da, zašto da... Ako ne, zašto ne??

Ako me tko pita vjerujem li u nju, moj odgovor biti će DA... Zašto?? Zato što mislim da se ništa ne događa slučajno... Da se ništa ne događa ako se to nije trebalo dogoditi... Živim po onome: „Ako bude, biti će...“ Mislim da je sve zapisano negdje... Što će se, kako i zašto sljedeće dogoditi...

I za kraj evo vam dva citata koja mi se jako sviđaju...

„Sudbina je ista za čovjeka ako se povlači i ako se snažno bori. Čovjek umire koji nije napravio ništa, kao i onaj koji je napravio puno.“
HOMER

„Sudbina vodi one koji hoće, a vuče one koji neće.“
SENEKA



...andjeo koji zemljom hoda...

Talk To Me...-->(12) | Print My Post... | # |

Objavljeno: 01.10.2006.,22:22

here I am... once again...

Smrt... Zašto razmišljati o njoj?? Zašto se opterećivati njome?? Zašto tražiti odgovore?? Svi smo svijesni da će ona doći prije ili poslije... Smrt će nas sigurno sustići jednog dana... Jer svi ćemo jednoga dana „otići“... Nestati sa zemlje... To je nešto što će se sigurno dogoditi...

Svi smo se barem jednom u životu zapitali kako izgleda smrt... Zašto, kako i kada ona dolazi?? Povodom kojeg razloga... Neki umiru mladi, neki stari... Neki od bolesti, neki u nesrećama... Postoji toliko načina na koji možeš umrijeti...

A što je najgore, ne znaš kada je tvoje vrijeme, ne znaš kada ćeš otići, koliko još vremena imaš... Jer svaki dan postoji milijun trenutaka u kojima možeš umrijeti... Toliko je opasnosti oko nas... Više nigdje nismo sigurno... Više ne postoji mjesto gdje ti se ništa ne može dogoditi... U svakom trenutku mi smo u opasnosti... Ali ne treba se brinuti oko toga... Ne treba o tome previše razmišljati... Jer ono o ćemu razmišljamo, često se i dogodi... Bilo to lijepo ili ružno...

Što mi više razmišljamo o smrti, ona će prije doći... Mi ne možemo utjecati na to... Stoga trebamo svaki dan živjeti kao da nam je posljednji... Kao da sutra ne postoji... Treba živjeti punim plućima... No to ne znači da trebamo probati neke stvari koje ne bismo učinili da živimo još 100 godina... Kada kažem da život trebamo iskoristiti, onda mislim na to da napravimo sve što želimo učiniti jednoga dana...Ali samo ako je to moguće u tom trenutku...

O smrti ne treba razmišljati kao da je to nešto loše... Jer to nije loše... Kako se ljudi rađaju, tako i umiru... Naravno da ćemo biti nesretni i proklinjati sve kada nam umre draga osoba... Ali svi ćemo jednog dana umrijeti... Otići... Nestati... I ne vratiti se... Bar ne u tom obliku... Svi imamo svoje vrijeme koje će doći...

Oni koji su čitali „Božanstvenu komediju“ znaju kakav je Danteov stav prema smrti... On ju shvaća kao prirodnu pojavu, jer ona to i je... Zna da će njegovo vrijeme doći uskoro, ali se ne brine i ne pati zbog toga... Ne diže veliku strku oko toga... Tako bi trebali i mi...

I da...Oni koji „žive“ samo za vikende, za izlaske, za odmor i spavanje... Oni „prespavaju“ 5/7 tjedna... Jer ako imamo nekih 185 radnih dana, i malo više od 35 vikenda, onda vam je jasno da mnogi prespavaju pola godine... Što se s vremenom nakupi... Tako da je najbolje da svaki dan živimo najbolje kako znamo i umijemo...

ŽIVOT JE JEDAN JEDINI I TREBA ISKORISTI ŠTO JE BOLJE MOGUĆE... SVAKI DAN BI ČOVJEK TREBAO UČINITI NEŠTO LUDO... NEŠTO ČEMU ĆE SE SVI ČUDITI... JER TAKO ĆEMO I MI SAMI BITI SRETNIJI... ŽIVOT TREBA CIJENITI I NA DOBAR NAČIN ISKORISTITI...


andjeo koji zemljom hoda...

Talk To Me...-->(18) | Print My Post... | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.