Smrt... Zašto razmišljati o njoj?? Zašto se opterećivati njome?? Zašto tražiti odgovore?? Svi smo svijesni da će ona doći prije ili poslije... Smrt će nas sigurno sustići jednog dana... Jer svi ćemo jednoga dana „otići“... Nestati sa zemlje... To je nešto što će se sigurno dogoditi...
Svi smo se barem jednom u životu zapitali kako izgleda smrt... Zašto, kako i kada ona dolazi?? Povodom kojeg razloga... Neki umiru mladi, neki stari... Neki od bolesti, neki u nesrećama... Postoji toliko načina na koji možeš umrijeti...
A što je najgore, ne znaš kada je tvoje vrijeme, ne znaš kada ćeš otići, koliko još vremena imaš... Jer svaki dan postoji milijun trenutaka u kojima možeš umrijeti... Toliko je opasnosti oko nas... Više nigdje nismo sigurno... Više ne postoji mjesto gdje ti se ništa ne može dogoditi... U svakom trenutku mi smo u opasnosti... Ali ne treba se brinuti oko toga... Ne treba o tome previše razmišljati... Jer ono o ćemu razmišljamo, često se i dogodi... Bilo to lijepo ili ružno...
Što mi više razmišljamo o smrti, ona će prije doći... Mi ne možemo utjecati na to... Stoga trebamo svaki dan živjeti kao da nam je posljednji... Kao da sutra ne postoji... Treba živjeti punim plućima... No to ne znači da trebamo probati neke stvari koje ne bismo učinili da živimo još 100 godina... Kada kažem da život trebamo iskoristiti, onda mislim na to da napravimo sve što želimo učiniti jednoga dana...Ali samo ako je to moguće u tom trenutku...
O smrti ne treba razmišljati kao da je to nešto loše... Jer to nije loše... Kako se ljudi rađaju, tako i umiru... Naravno da ćemo biti nesretni i proklinjati sve kada nam umre draga osoba... Ali svi ćemo jednog dana umrijeti... Otići... Nestati... I ne vratiti se... Bar ne u tom obliku... Svi imamo svoje vrijeme koje će doći...
Oni koji su čitali „Božanstvenu komediju“ znaju kakav je Danteov stav prema smrti... On ju shvaća kao prirodnu pojavu, jer ona to i je... Zna da će njegovo vrijeme doći uskoro, ali se ne brine i ne pati zbog toga... Ne diže veliku strku oko toga... Tako bi trebali i mi...
I da...Oni koji „žive“ samo za vikende, za izlaske, za odmor i spavanje... Oni „prespavaju“ 5/7 tjedna... Jer ako imamo nekih 185 radnih dana, i malo više od 35 vikenda, onda vam je jasno da mnogi prespavaju pola godine... Što se s vremenom nakupi... Tako da je najbolje da svaki dan živimo najbolje kako znamo i umijemo...
ŽIVOT JE JEDAN JEDINI I TREBA ISKORISTI ŠTO JE BOLJE MOGUĆE... SVAKI DAN BI ČOVJEK TREBAO UČINITI NEŠTO LUDO... NEŠTO ČEMU ĆE SE SVI ČUDITI... JER TAKO ĆEMO I MI SAMI BITI SRETNIJI... ŽIVOT TREBA CIJENITI I NA DOBAR NAČIN ISKORISTITI...
andjeo koji zemljom hoda...
Post je objavljen 01.10.2006. u 22:22 sati.