|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Piše: Barbara, Alice ili Phoebe.
Lost and insecure
You found me, you found me
Lyin' on the floor
Surrounded, surrounded
Why'd you have to wait?
Where were you? Where were you?
Just a little late
You found me, you found me
~You Found Me
By: The Fray
Designer
Basecodes
Adjustment
|
|
00.Uvod
23.03.2010.
Djevojka duge valovite smeđe kose veselo se spuštala niz stepenice pozdravljajući svoje prijatelje. Zahvalila im se na prekrasnoj večeri jer se dugo nije zabavila na onaj način. Trebalo joj je to kako bi se opustila zbog pritiska fakulteta.
Mahnula im je, otključala vrata automobila i sjela na vozačevo sjedalo što je brže mogla. Vani je kiša pljuštila, a ona se trebala požuriti. Znala je da će njena majka biti jako zabrinuta zbog kiše i zbog toga što se ona vozila po onako ružnom vremenu. Nije voljela da joj se majka zabrinjava, ali trebala je biti i oprezna. Ceste su bile jako skliske .
Upalila je motor, radio i krenula kući. Živjela je sa majkom i mlađom sestrom jer joj je otac preminuo u automobilskoj nesreći. Ona se jako bojala, kao mala, voziti u bilo kojem vozilu zbog traume iz djetinjstva, ali kako je vrijeme prolazilo i kako je ona postala starija, shvatila je da nema razloga bojati se ičega.
Lagano, uz ritam muzike, je lupkala po volanu slušajući omiljene pjesme svojih bendova i pjevača. Nije se zamaravala time da je kiša neprestano padala unatoč tome što je bio problem voziti se po onakvom nevremenu. Znala je da je trebala ostati kod prijateljice iz srednje škole sve dok se vrijeme ne smiri ili pak prespavati kod nje i vratiti se kući ujutro, kad se stanje bude smirilo, ali htjela je vrijeme provesti sa sestrom i majkom.
Predavanja na faksu su joj oduzimala previše vremena, pa je znala dolaziti u New York, ponekad, svakih mjesec i pol. Nedostajala joj je obitelj.
Svijetla automobila zaslijepila su je na trenutak, pa je malo skrenula sa puta. Vratila se ponovno natrag na cestu, jer je kotač automobila skliznu u travu.
Iznenada je osjetila snažan udarac. Udarila je glavom od prozor.
***
Ljudi su neutješno stajali ispod kišobrana i oplakivali svoju dragu. Kiša je pljuštila. Nije prestajala padati niti onog dana. Mladić dvadesetih godina stajao je bez kišobrana kraj crnog lijesa. Ljudi koji bi ga svako toliko pogledali mogli su vidjeti tugu, bijes i očaj na njegovom licu. Lice mu bijaše blijedo, a oči crvene i suzne no... nije ispustio niti jednu suzu. Pokušavao je izgledati čvrsto, ali svi su znali da bi svakog trena mogao puknuti.
„Bog je želio da još jedan anđeo bude uz njega“ –čuo je ljude kako govore.
Zaklopio je oči, okrenuo se i laganim korakom udaljio odande.
„Bog ne postoji...“ –pomislio je.
Nije imao snage ostati do kraja obreda ondje unatoč tome što je u onom crnom, tamnom lijesu bila njemu jako draga djevojka.
Maida, ovo je za tebe.^^
Ako netko vidi ovaj blog, a da mu nisam javila - oprostite mi. Ovo je 4. i doista vas ne želim tlačiti time!
|
|
