Andjeli i demoni
Koliko život može biti s....?!?!?!
OK! Jasno mi je da je nekima život dar, te da ima mnogo onih koji imaju super stanje u životu, ali život je sranje!
Da počnem ispočetka. Zamislite si život tako da nemate volju ništa raditi! Ja npr. danas htjela malo slikati, ali sve pripremim, kad shvatim da nema inspiracije. OK, to i nije neki primjer, ali to je tako. Moja okolina me počela bedirat, a kad se to dogodi nije ništa u redu kod mene, tad sam u transu, živim, ali nemam pojma kako funkcioniram. Inače sam ful dobre volje, ali imam fazu 1-2 dana u mjesecu kad nisam za ništa, ali nisam u PMS-u, a tad mi ni najbolje frendice ne mogu pomoći.
Zašto sam takva?
Život je sranje... nitko nije potpuno sretan, svi imamo probleme, a kad god upališ TV, radio čuješ za neku glupost. Nabrojite jednu osobu koja je sretna i zadovoljna svojim životom, toliko da ne može biti sretnija. Ja ne poznam nikoga takvog, ali kad se sjetim da ima onih koji nemaju ni ovoliko koliko mi imamo tek onda počne pičit depra. Tog stanja se meni jako teško riješit, prije par godina imala sam sve,a sad se sve promijenilo, pa i ja! Uvijek sam željena neku jako, jako dobru frendicu i imala sam ih i to ne jednu, ali naši odnosi su zahladili, dobro imam sada jednu super i još jednu koja je malo manje super. Ali svejedno, prije par godina imala sam 2 najbolje na svijetu, ali one su se promijenile, ja se promijenih, i sada više nismo naj. S jednom sam još uvijek OK, dok s drugom se skoro ni ne pozdravljam. Jasno mi je da očito nismo jedna za drugu, ali zar je to pošteno?!?!?! Prvo se s nekim toliko zbližiš da zna svaku tvoju i najmanju tajnu, a poslije te ta ista osoba napusti, ili ti napustiš nju. Meni je jasno da neki ljudi nisu za nas, ali nije u redu da se s nekim potpuno povežeš, a poslije potpuno prekinete odnose. To te u budućnosti blokira, ne želiš više se vezati za osobe, jer te strah da ti se ne ponovi ista situacija! Ja sam iskreno izgubila puno meni dragih osoba, još sam ful sramežljiva, i kako da se vežem za nekoga ko' mi se sviđa. No dosta o tome jer bi mogla pisati tako u nedogled.
Nisam dobre volje i ne da mi se pisat o tome ni o čemu drugome, pa idem dalje!
ZAŠTO SU LJUDI TAKO GLUPI?!?!?!?!??!
Meni stvarno nije jasno zašto su ljudi tako glupi. Kao da nema dovoljno smrti u svim mogućim nesrećama, nego ajmo se ubijat' i u ratovima! Ovo što se sad događa u Libanonu i Iraku nije u redu zbog svih onih ljudi koji nisu ništa skrivila, a pogibaju jer se nekome igra Boga! Svi znamo da se ratom ne rješavaju problemi, ali oni se svejedno događaju. Meni nije jasno kako ljudi ne razumiju da rat ne donosi ništa dobro. Sve što rat može donijeti su razoreni gradovi, uništeni ljudski životi, te mnogo obitelji koje su izgubile člana, ili još gore članove zbog te nesretne sudbine. Iz rata nitko ne profitira. Ne kažem da ljudi ništa ne trebaju raditi da bi poboljšali svoj život, ali ne ratom. Zašto se ne bismo izborili za sebe ili druge, bez uništavanja tuđih života. Sjećate li se Mahatme Ghandija koji je predlagao da se borba protiv svih oblika nasilja 'pasivnim otporom', znači ako tebe neko mlati ti ne uzvraćaš udarce, iako zvuči glupo otići i ponizno u zatvor. Znam da neki misle da se tako ništa ne rješava, jer će nas ti ljudi nastaviti gaziti, pa je misle da je bolje uzvratiti udarce. Ali nije tako jer se onda spuštamo na njihovu razinu i mnogo je žrtava s jedne i druge strane. Mislim da kada bismo se pridržavali pravila Mahatme ne bi nitko bio u situaciji u kojoj se sad nalaze Libanonci, a u kojoj smo se i mi nedavno nalazili. Jer razdoblje od 10 i nešto godina nije dugo, mi smo sami na svojoj koži osjetili okrutnost rata i zato bi se trebali prilagoditi svima, ali ostati svoji. Tako nitko ne bi patio, jer svi imaju svoje ideje, ali samo nekoliko država diktira kako će ljudi živjeti na ovom svijetu. Mislim da ni podjela dobara također nije dobra, jer ako je neko najbogatiji čovjek na svijetu, a drugi nema šta za jest, bilo bi u redu da svi imamo jednako, ali to je nemoguće, te zbog toga dolazi do sukoba. Ajde nek' mi netko objasni zašto neke osobe ni prstom ne mrdnu, a zarađuju milijune (P.H.) samo zato što se negdje pojave. To nije fer, jer sjetite se samo one djece u Africi koja rade i po 16 sati na dan razbijajući kamenje,a nemaju ni 4 godine, a dobivaju za to po nekoliko centa dnevno. To se sve događa, jer svi traže jeftinu radnu snagu. Ali mi ne smijemo razmišljati kako im je, jer svi znamo da im nije lako, nego trebamo razmišljati kako riješiti taj problem, jer toj djeci najviše na svijetu treba djetinjstvo. Zamislite čega će se oni sjećati kad odrastu, sjećat će se nekog odurnog kamenoloma, gdje su ih izrabljivali. Želite li vi to sebi ili vašim bližnjima??? Naravno da ne želite, stoga se udružima, pokušajmo im pomoći, toj djeci treba obitelj, djetinjstvo, školovanje, a ne neki posao na kojemu vam svi uništavaju sve lijepo u životu. Znam i da sam ja licemjerna što ovo pišem, jer koristim računalo, živim lijepim životom i nikada nisam okusila takvo siromaštvo, ali znam i da ja ne bi mogla zamisliti život bez struje i vode, koju ni ta mala djeca nemaju. Stvarno mislim da nije pošteno da djeca umiru od gladi, a neki bacaju milijune i milijune na svoje rođendanske partyje. Zamislite da svaka glumac filma pola honorara daje za gladnu djecu (nije uopće bitno u kojem dijelu svijeta), svaki pjevač da daje polovicu od zarađenog na gažama, od prodaje CD-a mislim da bi tada sva djeca imala šta pojesti. Zamislite koliko zemlje koje su u ratu troše novaca na opskrbu (svime i svačime), a koliko će još morati uložiti kad rat završi (jer će kad tad morati završiti) za obnovu.
Pa recite mi ako nisam u pravu, stoga prekinimo ratove i dajmo svima priliku da žive kako žele.
