Persephony

nesluzbeno patim od Seasonal Affective Disorder (SAD) iliti zimske depresije. u potpunosti se svi simptomi slazu samnom i to vec traje 4 godine. nije mi dobro. i'm constantly having suicidal thoughts. nisam dobro.
kada dodem do 50 javit cu se. nista ranije.
umrijet cu za te kile ako treba.

I WILL BE FUCKING SKINNY.

UPDATE
morala sam vam se javit. iako me sram. i ne mogu. ne mogu ovako dalje. pokusavam
se ne rezat, pokusavam se ne bacit pod auto, ali neznam sto ce biti dalje samnom.
sluzbeno patim od SAD-a. ne zalim se ljudima. glumim sretno dijete i ne da mi se
uopce da se ljudi brinu za mene. samo zelim nestati bez da itko primjeti da me nema.
jer, kao da bi bilo drugacije. puca mi kurac za skolu. za glazbenu. za zivot za sve.
starce, jebenu staru, sestru, psihologe i kurce.
znam da alkohol ne pomaze, ali valjda andol 100 da. s tekilom? ili vinom?
10 tableta bi trebalo biti dosta.

"i wanna sleep so long that everything around me stops for a hundred years."
zelim umrijeti.

po naslovu vidite sto se dogada.
jednostavno samo zderem. to necu nazvati ni jedenjem niti ikako drugacije osim ZDERANJE. jedem abnormalno puno, kolicinski kao covjek od 1500kg. ko da sam mrtvi kamion jebote.
idem si na kurac i odvratna sam, znam da sam sama kriva za to. vec 2 tjedna si obecajem start i ne mogu, ne mogu. kao da je netko iz mene izvuko ono malo pozitivno sto je ostalo od svega. sada vise ni to nemam.
samo tonem i tonem.
nemam vise snage za ovo