Prvo je djevojčica počela kuhati po kompu. Tako da sam već teško dolazila u zadnje vrijeme do njega, teveja ili telefona jer ta mala š(t)efica mora biti glavna, a mene i Savršenog uredno odkantava u takvim prilikama. Pa kada nazove netko tek nakon polusatnog razgovora i pod prijetnjama apstinencije od čokolade i bombona (a nekada samo silom ide) daje slušalicu dalje. A onda smo otišli u domaju gdje nemam svoj komp.
Tako da vam nikako nisam mogla javiti što su nam to na kraju skuhali Sv. Nikola i Djed Mraz.
Sve je krenulo sa sinom od moje najbolje bečke prijateljice koja nas je posjetila par dana prije našeg odlaska u Zagreb. Pa smo mi poslali našem malom prijatelju (tada je bio u vrtiću) slatkiše koje Sveti Nikola ostavio kod nas za njega. I otišla ona, mi se već lagano pakiramo kad stiže na večer sms s upitom je li prezertvativ među slatkišima koje je dječak otvorio i pred zabezeknutim ocem skoro pojeo, isto dio "slatkog paketa" od Sv. Nikole ili se netko našalio i tko će od nas preuzeti objašnjavanje pred uzrujanim ocem.
Mozak mi počne sumanuto raditi i sjetim se da je djevojčica jedan dan povodom svjetskog dana borbe protiv AIDS-a u dm-u dobila od tete na blagajni neke najnovije turbo-mirišljave i ne-znam-ti-ja-kaj-sve-ne turbo prezervative. Kao ono, daj mami i tati...i ja sam ostala zatečena jer je djevojčica mislila da su to neki bomboni, a ja sam si mislila kako danas već i mala djeca dobivaju prezervative...
Dakle, uzela sam ja to od djevojčice i odlučila zapakirati Savršenom u vrećicu s likom Krampusa...uz njegov omiljeni (drugi) slatkiš i mandarine.
I iznenadio se naš Mr- Perfect tako savršenom poklonu, sav je odlepršao na posao. Pogotovo nakon moje opaske da mu je njegov Nikolica donio nešto što može koristiti na poslu. Mislila sam na slatkiš i mandarine, ali on se već ufurao u film velikog zavodnika-Dilberta koji s prezervativima (dobivenim od svoje vlastite žene) šeće po uredima.
A kako je djevojčica drugu vrećicu za dječaka najbolje bečke frendice uredno raščerupala, tako sam ja slatkiše za mališu premjestila u vrećicu s likom Krampusa od Savršenog, uvjerena kako je on svoj poklon izvadio, spremio, iskoristio, nemam pojma....Ali, eto nije. I tako je vjeran muž ispao veći problem nego Sv. Nikola koji nosi maloj djeci prezervative...eh, stvarno luda vremena došla.
A Djed Mraz je skuhao frku u zagrebačkom božićnom tramvaju gdje ga se djevojčica prepala i još danas priča o tome.
A red je nešto reći i o Isuseku koji ipak unatoč Sv. Nikoli, Djedu Mrazu ili Djedu Božićnjaku navodno još uvijek nosi poklone maloj djeci. Tako je zbunjena od svekolike gore spomenute ekipe, djevojčica dobila sanjke. Danas smo ih isprobale jer je u Beču napadalo puno snijega i vani je prava idila.
A ja? Ja sam vam htjela skrušeno priznati kako sam namjeravala svoj Božićni post napisati u potpuno drukčijem svjetlu od hedonističkog uživanja u hrani, izležavanju, odlasku na koncert Parnog Valjka, kino, na bazen, posjete prijateljima....Ali kako sam uz sve to još za poklon (od Savršenog, ipak sam ja već velika curica, pa znam tko kupuje poklone) dobila laptop, nema smisla da pričam o skromnim poklonima, duhovnoj obnovi i sličnim stvarima koej ni sama nisam uspjela ostvariti.
I tako sam od sada uvijek on-line i više se nadam se neće dogoditi da tako dugo izbivam s bloga dok sam negdje izvan kuće. Kada sam se konačno vratila i proučila što ima na naslovnici, nisam vidjela niti jednu izdvojenu vijest ili priču vezanu uz Božić, ali sam zato naišla na čestitke nekih dragih blogera i to me razveselilo. Iako inače ne volim te čestitke u obliku sms-s, već radije nazovem ljude i čujem ih u živo, za blog mi je to O.K. jer je pisanje jedini način kojim komuniciramo.
A kako sam ove godine zakazala u nekim svojim osobnim namjerama, proslijediti ću komentar jedne blogerice koja je kod jednog drugog dragog blogera napisala kako ona proživljava vrijeme Adventa i Božić: Iako u gradu u kojem živim Božić nema isti sjaj kao kod vas, ja sa svojom obitelji nastojim sebi stvoriti ugodan doživljaj i doček tog dana, već prošli tjedan zapalili smo prvu adventsku svijeću, što ćemo raditi i ubuduće, do Božića, naravno, i stan se počinje lagano čstiti (ono generalno), kolači (šape i keksi na mašinu) za koji dan ce se ispeći, evo, i Sveti Nikola će za koji dan, pa Barbara, pa pšenica...I naravno, pokloni, jako skromni, uglavnom u vidu nečega što je potrebno, a ne luksuz. I na taj dan, svake godine na ručak pozovem dvije starice iz zgrade, koje nemaju nikoga svoga (djeca im otišla van zemlje), jednostavno, tu radost Božića podijelim s njima i uvijek i njih dočekaju ti neki sitni, mali poklončići, ali od srca.Ja sam ipak za stavljanje tih sitnih poklončića pod bor, jer to ima svoju simboliku. Nije važno koliko je vrijedan poklon, važno je da je stavljen od srca za srce. A za te sitnice nisu potrebni bankomati, samo mašta, veliko srce i vješte ruke.
Budući da s Božićnom čestitkom pomalo kasnim, želim od srca svim svojim virtualnim prijateljima, neprijateljima, slučajnim prolaznicima i vjernim anonimnim i poznatim čitateljima mog bloga da ovu radost Božića i dijeljenja osjećaju kroz čitavu 2006. A ako može i zauvijek.
|
