z.l.e.v.A.n.k.a.

Jao, moja popularnost se vinula u visoke visine.. u takve neslućene visine da je to jednostavno toliko visoko da je previsoko da ja vidim iako sam na prste stala!
A, vjerujte, ja sam visoka ohoho.
Metar šezdeset sigurno.
Dobro, sad pretjerujem, ali metar pedezdevet garant, ono sto posto.

Priča ide ovako:
danas sam opet šetala Internetom, kao i prijašnjih devecto postova, i otvorila svoj mail, već otvoreni prije.
Nebitno.
Uglavnom, moja prijateljica iz studentskih dana (koja je od mene udaljena 200-tinjak kilometara i s kojom izmijenim tu i tam koju poruku za blagdane ili moj rođendan.. ili njezin, of skroz) (i koja ima isto tako divno, egzotično ime poput mene - Ana) mi je poslala mail, FORVARDUŠU, naravno, još jednu. U nizu. U nizu ostalih forvarduša koje volim i čitam i prosljeđujem u nadi da ću za 1 sat i 11 minuta upoznati žabu svojeg života.
Ovo zvuči homo, ali nije.

Inače mi šalje lance sreće, ne ignoriraj ovo pismo, snaći će te nesreća, otpast će ti stidljive dlačice, nikad više neš vidjet kurca od impozantnih 14 cm i tako.. pa sam mislila da je i ova FWD poruka lančić (da lančić, faking omča oko mojeg divnog, vitkog, ženstvenog vratića).
No, nije bila.
Ovo je bila poruka dana.
Poruka tjedna.
Faking top topova!

Deder, sad ću da vam kažem kaj je bilo.

Kliknula ja na "otvori" misleći da su to neki otvori, ali nisu bili.
To je imperativ.
Otvorila ja i počela čitati..
Pisalo je vako:

FWD: FWD: Podrobna analiza pjesme "Moja štikla"

To je bio naslov.
Nakon naslova je uslijedila podrobna analiza pjesme Moja štikla, eminentne hrvacke izvođačice, Severine.
Analizu pjesme ću objaviti na kraju teksta o analizi pjesme.

Kako je ovo što sam napisala povezano s mojom visinom?
Pitate li se?
Ne morate reći, znam da da.

To je povezano vrlo kratkom sponom, vrlo kratkom pupčanom vrpcom, vrlo kratkom povezicom.

Naime,

ta forvardirana analiza Severinine Moje štikle je izašla iz, ni lijevo ni desno već, moje glavice pametne.
Da, da.
JA sam osobno analizirala njezinu pjesmu, nakon čije sam analize zapravo shvatila (i ja sama) da je to domoljubna rodoljubna pjesma o ljubavi prema domovini, TE promocija, države nam drage, Hrvatske.
S velikim TS.

Mojem iznenađenju nije bilo kraja!
Jebote, ona je dobila od nekog MOJU analizu pjesme i, budući da joj se svidjela, forvardirala ju dalje!
Jezoš!
I to ne samo meni nego još x ljudi (vidjeh po "Za:")
Nemrem vjerovati.
Dakle, već je netko prije nje pomislio kak je to dobra i pametna analiza i poslao ju u svijet, da kruži.
Možda je uvedena u uĐbenike hrvaCkog jezika tik do Lorcinih naranača..
A možda ni taj netko nije prvi.
Možda ju je vidjela i sama Severina!
Možda su je čitale Jelena, Nada, Maja Šuput!

Isuse!

Ovo je previše za moje srce.
Zato ću vam napisati svoju analizu Severinine pjesme, pobjednicu ovogodišnje Dore.

Znam da su do sad već gotovo svi blogeri imali post o njoj, ali ja sam čvrsto izdržavala sve ove dane, tjedne, minute - sve do danas.
Sve do tog e-maila.

Ponosno sam se odupirala, ali nemoš ti protiv Severine.
Ipak je ona malo poznatija od mene.

Dakle, slijedi THE ANALIZA:


"U biti, to je pjesma u prenesenom značenju. Ona je, zapravo, vrlo duboka. Hajd'mo ju analizirati.

Moja štikla
- ovdje se pjesnikinja Severina Vučković, poznata pod estradnim imenom Severina, osvrnula na žensko obuvalo za njegovanu nogu. Ona želi prikazati sebe i sve Hrvatice kao lijepe i njegovane žene, ženstvene, privlačne i pune samopouzdanja.

Jer još trava nije nikla
Tamo gdje je stala moja štikla
- pjesnikinja ovdje govori kako je još zima, divno godišnje doba u mnogim pjesmama opjevano, na mnogim slikama oslikano.. Ona želi reći da u divnoj nam domovini Hrvatskoj traje zima i da trava još uvijek nije nikla, ali hoće. Kad nikne, a to će se desiti kad prestane zima i počne proljeće, ona će ponosno hodati hrvatskim livadama, te će na njegovanim stopalima imati štikle. Ovdje ponovo ističe žene, Hrvatice, koje iznimno paze na svoj izgled i uvijek se žele prikazati u najboljem svjetlu. Kako Hrvatice, tako i Severina. Također govori o tome kako je u Hrvatskoj tlo vrlo pogodno za mnoge poljoprivredne i ine kulture, jer je mekano, a to možemo zaključiti po tome što trava nije nikla gdje je njena štikla stala, jer je prepala u mekano tlo.
Idemo dalje.

Dođi, dođi, hop, hop
Hajde, pile moje
- pjesnikinja želi reći cijelome svijetu da u Hrvatskoj, našoj domovini, nema ptičje gripe. Ona bez straha i bojazni zove piliće da dođu i skoče k njoj u krilo. Vrlo je nježna prema životinjama, zaštitnički nastrojena, te ih sve voli.

Tika, taka, oko pola tri
Štipnut ćeš me da se ne vidi
Znam ja dobro takve kao ti
Đavoli su tvoji kumovi
- gospođica Severina također promovira hrvatske satove i balzame koji sprječavaju pojavu masnica (crnjavki), a mogu se kupiti u svakoj boljoj ljekarni. Osvrće se i na Hrvate koji slove kao vatreni - čime, ujedno, promovira i hrvatski nogomet.

Zvrc, zvrc, tražit ćeš moj broj
Kuc, kuc, kucaj nekoj drugoj
- opet spominje vatrene nam Hrvate kao spontane i impulzivne, maštovite ljude koji ne prezaju ni pred čim. Ako im se netko svidi, oni bez zadrški dolaze do odabranice, te traže broj. A Hrvatice opisuje kao nestrpljive i nezasitne žene koje ne vole kucanje i čekanje. One (tj. mi) vole akciju, odmah i sad. Bez kucanja i udvaranja.

Sojčice, djevojčice, daj obuci čarapice
- pjesnikinja ponovo pokazuje koliko je brižna i pažljiva, ovaj puta prema djeci. Tepa promrzloj djevojčici koja još ne nosi štikle jer je malena, da obuče čarapice, jer, ipak, vani je hladno, zima je.

Ojda da, ojda da, ojda da da
- ne znam treba li ovdje objašnjenje, ovo je čisti folklor, promocija hrvatske tradicije. Hrvatske i jugoslovenske. Može se osjetiti i malo nostalgije u ovome stihu.

Sssss seks
- pjesnikinja je moderna žena koja ne zna za tabu teme

Hop, hop, mrk, mrk
Šic, šic, bježi nekoj drugoj
- nažalost, ovdje se osvrće na jedno loše seksualno iskustvo gdje je bilo skakanja, jebačine, i tada ju je dragan prevario, a ona ga je otjerala toj drugoj ženi.

Cupa, cupa, zumba, zumba
- u svakoj pjesmi mora biti i dašak duhovitosti. Ovo je taj trenutak.

Sijeno, slama, sir, salama
Cikla nikla, cikla rikla
- ovo je skroz jasno, Severina želi reći da u Hrvatskoj postoji i sijeno i slama (što znači poljoprivreda, gospodarstvo, seoski turizam, konji, krave..), sir (ovce, krave, koze, pasanci..) salama (mesne industrije diljem Hrvatske koje nisu podložne zarazama tipa trihineloza, salmonela ili kravlje ludilo), cikla nikla (imamo i povrće i voće i sve što ti život može pružiti.. također naglašava da ne hoda po vrtu u štiklama tako da bi mogla cikli omogućiti nesmetani rast i razvoj, vrlo je plemenita i darežljiva) cikla rikla (ovdje ipak spominje odnos života i smrti.. cikla se rodi, ali iako nije umrla od njene štikle, cikla će umrijeti.. sve umire.. sve što se rodi.. a tako i povrće.. ovdje pjesnikinja ima tužno lice jer je voljela tu ciklu..)

Afrika paprika
- kako li je plemenita ta naša Severina, osvrće se na glad u svijetu i govori svima kako je vrijeme da svi pomognemo gladnima u Africi. Pa makar i paprikom. Može i filanom.

Zlatan prsten tanki brčići....
- ovo je osobni trenutak pjesnikinje, njezin pečat cijeloj pjesmi, dokaz da je samo žena, iako voli i ima štikle.. Sanja o muškarcu s tankim brčićima koji će ju poljubiti pred oltarom nakon što joj je na prstenjak nataknuo zlatan prsten. O tome sanja svaka mala djevojčica, pa tako i Severina.

Nakon što sam analizirala pjesmu, vidite da je to zapravo umjetničko djelo, zar ne?
Dobro da nije Massimo pobijedio jer se u njegovoj "pjesmi" čak i pjeva.
Fuj."

UPDATE downstairs


I tak.

Bila sam u srijedu na feštici.
Bilo je puno ljudi. Nepoznatih meni.
Bilo je jako puno alkoholiziranih mladića i djevojaka.
Bilo je i blata.. i kiše.. i golih bubrega.
Bilo bilo crno plavo.

Došla sam u gorice i bil je mrak. Bilo je kasno.
Sigurno pol pol noći.
Nisu mi face bile poznate pa sam viknula "JA SAM ZLEVANKA" i da vidiš gužvu. Svi su pohrlili meni u zagrljaj. Natiskali se, gurali, gazili jedni po drugima, samo da me vide, dotaknu, pomiriše moj parfem ili kosu.
Postala sam zvijezda večeri.
Autograme sam dijelila ko od šale.
Možete se uvjeriti tako da pogledate sliku koju sam objavila uz ovaj tekst.
Serem.

Na slici je jedan mlad mladić.
Njegova desna ruka, that is.
Pričali smo tak.. o vremenu i stanju u državi.. i slučajno sam spomenula da sam ja zlevAnka.
Kad sam mu rekla ko sam ja (ono kuiš Znaš ti ko sam ja?), raširio je oči i umalo kleknuo.

Ti si zlevAnka? Isuse, kak, ja, ti, isuse, kak si ti super, zlevAnka!?!? Nemrem vjerovati! E, ti si moj idol! Ti si zakon. Kak si ti super, isuse, zlevAnka, nemrem vjerov.., ti si stvarno zlevAnka??

Da - rekoh smireno - ja sam zlevAnka.

Taj mlad mladić je tražio penkalo po cijelim goricama (vinogradu), svakog pitao jel ima.. četiri puta dolazio do mene i skrušeno rekao da nitko nema, onak, sav tužan kaj nebu dobil moj potpis.

ALI, priča ima happy end.

Našao ga je.
Marker.
Plavi.
Podigao je majicu i rekao

TU!

Ja sam napisala "Z" ali je mladić uzviknuo

Jaaaj, kaj mi bu mama rekla!?!?

Spustio je majicu i zavrnuo desni rukav desne ruke. Na ruci sam napisala svoje divno ime, paparazzi su sve slikali, on je bio sretan kao da je dobio fasl pive na Bingu.
Ili bar Renatinu bubamaru.
Osjećala sam se kao da lebdim ispod vedrog neba, a iznad kristalno plave vode.
Ili bar iznad onog blata.

To je super, tak, dok te neko zna i onda je super sretan dok mu napišeš zlevAnka na ruku.
S markerom.
Meni je to baš simpatično.
A dragi je dečko, baš je mio.

UPDATE here

Dakle, da ne bi ispalo da zlevAnka zmišlja, laži širi kao što neki šire perut pookolo..
Evo vama lijepo slike koje dokazuju sve.

Prvu sliku je uslikao sam mlad mladić kod kuće, jer možemo primjetiti da je već pohaban potpis.
Jao, majčicu ti poljubim, vidi kak si ga pohabao!

Druga slika prikazuje ono famozno "Z" na prerazvijenim mišićima mladog mladića.

Treća slika prikazuje zlevAnkine (moje, je li) ruke u samom bludnom činu pisanja svojeg nadimka.

Zamislite,

u četvrtak 4. svibnja 2006. godine, dvije minute i tri sekunde poslije jedan ujutro, bit će:

01:02:03 04.05.06.

Možda bude smak svijeta.. možda će Nej Omi Cum Bell gađat Busha svojom štiklom.. možda će ČiČoLina zavest Osamljenog Bina Ladnetina i zavladat će World Piss.. možda će Hjugh Heffner začeti djecu sa 80 plejbojevih zečetinica.. možda će Berlusconi pojesti šmrkelj i poterati si s kavicom.. možda će Severina pobijediti sa Štiklom.. možda će se utvrditi da ono nije bila Jelena Ožujak.. možda će hybrid unajmiti kafić i diplomirati.. možda će se Jezdimir vratiti.. možda će se Marisi udati za čovjeka koji spava u čarapama.. možda ću ja naći dečka.. možda će u Japanu netko umrijeti od teških rana zadobivenih nakon što će divovski željezni penis pasti na njega.. možda će netko u podzemnoj garaži bludničiti nad nekom ženom.. možda debelkurac napiše novu priču.. možda će igranje tenisa u štiklama postati IN.. možda će Džolijeva Andželina roditi dijete Bred Pitta Bred kolača.. možda nas otmu izvanzemaljci.. možda su u šumi.. ili u bunaru.. nikad se ne zna..

Beware..

Ako se više nikad ne pojavim ovdje, znate što je.
Izvanzemaljci su mi oteli kompijuter (pozdrav Branku).

Ljudi moji, ovo je datum za pamćenje.
Nikad više ovo nećemo vidjeti.

Isto kao ni 18:31:07 13.04.06.



Blog s vama

Konačno je došao taj duuuugo očekivani dan koji ste s nestrpljenjem iščekivali, strepili jel danas, jel danas, drhtali na svaki pogled u kalendar u bojazni za vlastiti život, u želji da ne zaboravite jer su prijetnje bile preozbiljne i prestvarne za želju za zaboravljanjem, budili se usred noći i u panici provjeravali je li došao 10.4., sanjali kako vas d. mokrim ručnikom tucka po goloj prdari i tako imali mokre snove..
Slobodno odahnete, izdahnete, prdnete ili se userete mekano jer.. došao je današnji dan..

Moj dan..

Samo se nadam da me se budu sjetile drage mi osobe..

Neću puno baljezgati i zlevati se, znate da ni inače to ne radim.. pa zato evo autobiography da se prisjetite kako je to nekoć bilo..

Sve vas u sluzavo okeco ljubi vaša četvrt stoljetna zleva :)
(ovo zvuči ko da sam tamo neka stoljetna lipa ili kesten, sekvoja, jorgovan.. a kad tamo - četvrt stoljetna!)

Me lovez you verrry many!

Khm, khm..
Pozor, pozor..
Jen, dva, jen, dva..
Testis, testis..
Jel ovo radi?

Dakle, nadam se da vas ne moram podsjećati kaj je sutra.
Svi mi vrlo dobro znamo.
Ja znam.
A ja znam da i vi znate.
I time što znate, odmah znate i što vam je činiti.
Sutra.
Ne danas.
Su-tr-aaaaa!

Sad se idem malo namakat u toploj vodi da mi koža za sutra bude meka, čista i mirisna.
Softača. (posuđen izraz, op.a.)
Ipak, ne ima se rođendan svake godine.
Pogotovo ne četvrt stoljetni.
Jebote.
Kak to vrijeme leti..
Još sam jučer imala 24.. kao i danas.. ali sutra.. jao jao..
Leti, leti, leti, leti, leti, 24. godina..
Jesmo svi digli prste?
Bravo.
Sad smo spremni za dvajespetu.

Majka je spekla kolače, majka moja mila majka mi je ispekla..
Za sutra.
Nosim ih tam gdi se učitelji i nastavnici skupljaju.
Zbornice, kabinet.. i to..
Ja sam za to vrijeme ispravljala testove, bila na aktivu.. i tak..
Majka moja je divna žena.

Idem sad, namakanje hiraj cum.
Zewa Softis.

Sutra, ne zaboravite..
Sutra..
10.4.

Dragi moji čitaoci, čitalice, biserna djeco, učenici, bake i djedovi, slučajni prolaznici i oni što u google upišu "hoću vidjeti pičku/drkala stopalima/jebanje u guz download/dojenje mačaka" pa zalutaju na moj čedni blog, TE ostala djeco cvijeća i smeća, samo da vas poCjetim..
U ponedjeljak dana gospodnjeg 10.4. će mi biti 25. rođendan, pa bih vas molila da se ne sramite poslati poruku ili e-mail (koji je vidljiv u lijevom boxu svim očno zdravim i osposobljenim osobama), zaustaviti me na cesti, u školi, u parku, na klupi il u jarku, nema veze, javnom WCu, stati na semaforu kad je zeleno ili banuti mi na nastavu s balonima i konfetama.
Može i s burekom ili kolačima.
Ja se ljutitititi neću, nek se zna.
Dapače, izljubit ću vas kao rođenu djecu ormariće!
Večer prije, dakle, u nedjelju, ću si izribati zube najkvalitetnijim i najjačiJim sreCtvima tak kaj bum imala svjež dah poput proljetne proljetnice.
I to samo za vas.
Naravno, slobodno mi poklonite nekakav malecki znak pažnje, tratinčicu ili kuku iz nosa koju čuvate već mjesecima.. pramen kose ili nokat, prdac u bočici ili pak (budući da znate da skupljam novčanice s likom Ante Starčevića) to.
Ono, ak imate dupliće i tak..
Bit ću presretna ako ne i sretnija od toga.

BTW, ovo je, ljudi moji, prvi faking put u povijesti bloga i dariusa da sam stavila ovakav smajlić u svoj tekst.
Ja inače ne konzumiram smajliće jer pokvare tekst.

Možda ću slaviti rođendan, a možda neću jer bum možda išla u Šibenik na stručno usavršavanje u vrijeme kad sam ga mislila slaviti, jelte.
Možda bum pričekala lipanj i ljetne praznike..
Ono.. a možda su u šumi.. ili u bunaru.

Zapišite si na čelo ili u mobitelski poCjetnik, radi se o 10.4. ove godine (kao i svake sljedeće) i moliču da to više ne moram spominjati.
Pretpostavit ću da ste zapamtili.

Nemojte se zajebavati s ovim, ovo je ozbiljna situacija.
Ako ćete zaboraviti tražiču vas, pronaČi i goniti kao psa. Divljeg.
Neuračunljiva sam.

IZVADAK iz komentara, prevencije radi:
Sve koji mi prije 10.4. čestitaju rođendan bit ću prisiljena prijaviti šerifu darijusu. On će vas mokrim ručnikom po goloj prdari. I da vidiš. Samo mi probajte čestitati prije reda, majčinu vam dušicu vašu! Sve ću vas pohvatati! Sve!!

A sad idem.

Stej bjutiful čikibejbz.