z.l.e.v.A.n.k.a.

Ormarić iz prošle priče je oživio, rodio se, ja sam ga rodila u petak navečer.
Prošli tjedan.
Očka moj je malo pripomogao, ali samo malo jer sam ja to željela sama.
Samo je izbušio rupe za ručke. Bušilicom nekom. Nešto.
Sad je i ona daska iz daščanog raja pretvorena u male daščice koje mi služe kao pregrade.
Kaj da vam velim, nemrem ga se nagledati!
Bila sam zakazala sastanak sa svojim vjenčanim kumčetom (koja je na svojem vjenčanju imala istu haljinu kao i Jelena Travarica u najpopularnijoj sapunici, Villa Maria) za subotu popodne.
Radna akcija, slaganje ormarića.
ALI..
Znate da uvijek ide ali..
Ovaj ali je nestrpljivost i prevelika želja, kako moja, tako i ormarićeva, da ga postavim na noge, da udahne ovaj svježi zrak.
Dakle, u petak sam si rekla:
- Samo da daske izvadim iz kutije.
Nakon vađenja dasaka i šarafića sam si rekla, onako u povjerenju:
- Samo da stavim pante u ove rupe i samo da posložim na koju stranu idu koja vrata i kam ide koja daska.
Nakon toga sam gledala i promatrala posložene daske i šarafčiće.. razmišljajući o kumčetu koje će drugi dan doći u radnu akciju.. i rekla si:
- No, samo još da zašarafim ove šarafe.. i samo još da..
Na kraju je ispalo da sam složila ormarić.
Kako rekoh, očka je samo izbušio rupe za ručke jer smo mogli birati gdje će biti, gore ili dolje.
Odlučila sam, gore.
Već je i goste dobio.. odmah u subotu!
Bračni par, moja kumčad.
Ali, nažalost, nisu mu stavili 100 maraka pod jastuk kao što se nekad novorođenčetu stavljalo.
Sto marona, jelte..
I ja sam to bila dobila.. svojedobno.
Ja sam čak dobila i pravi zlatni medaljon, novčić, šta-li.. uglavnom, lice mu krasi lice našeg druga Tita.
Znate one filmove o kopačima zlata, e, znate kak su oni uvijek zubima isprobavali dal je to pravo zlato?
Znate.
No, uglavnom, gledajući filmove dijete može svašta naučiti.
Tako sam i ja.
Dakle, imamo medaljon, imamo kopače zlata i zube, zlato i film.
I dijete - mene.
Ja, kao dijete, bila sam iznimno pametna i upijala sam informacije kao spužva.
Suha spužva nešto mokro.
Nije da sad više nisam iznimno pametna, te upijajuća kao spužva, ali mogu reći da je ponekad spužva premokra pa malo čak i pušta. No ja to saniram tako da začepim rupu, pa više ne curi. Sad trenutno nemam čep pa sam malo u brizi jerbo curi često. Čvapa.
Što možemo zaključiti iz ovih rečenica?
Možemo zaključiti da sam onaj zlatni medaljon, novčić, šta-li.. zubima zagrizla da provjerim je li doista odista uistinu zaista od zlata.
Ne znam što sam zubima mislila postići, ali od toga dana pa sve do dana današnjega drug Tito na licu ima otiske mojih zubića.
U biti, to će za koju godinu biti od neprocjenjive vrijednosti.
Zašto?
Zbog toga što je zlatan?
Ne.
Zbog toga što ga Titov lik krasi?
Ne.
Zbog čega?
Zbog toga što su na njemu otisci zuba zlevAnke koja se nalazi na Cool listi bloga haer.
WOW!
Kuiš ti to, onak, ono, kul lista, wow, kul lista, isse, kuiš, onak, ono, čoeče, kuiš..

E, da.. zaboravih vam spomenuti..
Danas smo majka i ja ponovo posjetile Pevec (ovo opet nije reklama) i ovaj put je ona kupila ormarić.
Brata blizanca mojem ormariću.
Ah..
Kako li smo mi samo divna obitelj.. toliko ljubavi imamo, samo posvajamo i kupujemo, želimo i dajemo..
No, brat mu nije isti, samo sličan.
Od istog su materijala, i ručke su iste, ali ovaj ima dvije ladice i jedna mala vratašca više od mojeg čeda.
Majka (koju ovom prilikom nisam spomenula) je izrazila želju da ga sa mnom postavi na noge.
Vjerojatno je vidjela u petak kako se ja super zabavljam, to uzbuđenje, sreću, ciku i smijeh..
Stalno je dolazila provjeriti kak napreduju trudovi/radovi.. i sad je odlučila da ovaj put mora sudjelovati u porodu.
Očka će vjerojatno ponovo samo izbušiti rupe, a ja ću biti glavna babica u priči.
Majka moja je i majka njegova.
Dakle, moj ormarić ima brata kojemu je majka i moja majka.
Što možemo zaključiti iz prethodne rečenice?
Možemo zaključiti da sam ja njegova sestra.
Možemo also zaključiti da sam ja majka i sestra svojem ormariću, TE teta i sestra majčinom ormariću, bratu mojega ormarića, a moja majka je majka bratu i nećaku mojem, TE teta i baka mojem sinu ormariću mojem prvorođenom divnom.
Incest je igra za cijelu obitelj, kažu.
I istina je.
Isprobana kvaliteta.
Što vas je više, to je veća zavrzlama i bolja priča!
Dakle, što čekate??
Ja ću pripomoći ovom ormariću da dođe na svijet najvjerojatnije u subotu.
Radujte se blogeri!
Spasitelj dolazi!

Blog s vama.