|
|
| listopad, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MOLIM VAS DA KOMENTIRATE PAMETNO I SAMO ONO ŠTO SE TIČE POSTA!!!!
NADAM SE DA ĆE VAM SE SVIDJETI KNJIGA!!!!!
TO SAM JA:...
MERY (MOJA NAJ FRENDICA)
MERYNA SESTRA SARAH:
HANNAH:
HANNAH:
SARAH MOO-SUPER BLOG
COOL VICEVI I PJESME
U PROŠLOM NASTAVKU: KRATKO JE MOŽETE PROČITATI
1. DIO
moj život se od tog dana promijenio... POZVALA SAM POLICIJU I ONAKO MUCAJUĆI OBJASNILA IM ŠTO SE ZAPRAVO DOGODILO!!!
policajac je rekao da neće dopustiti da mi se nešto dogodi pa da moram u dom... objasnila sam mu da ću otići kod svoje prijateljice mery! pristao je na to, pokupili su sve dokaze i odbacili me do mery... ona me je uvijek znala oraspoložiti, no ovoga puta nije mogla...
njeni su me roditelji rado primili, i njezina sestra sarah također. malo smo se družili no ubrzo zaspali! ujutro sam se probudila i mery i ja smo krenule u školu. svi su me čudno gledali osim jednog pomalo slatkog dečka, on mi je prišao i upitao me kako se osjećam?
što misliš kako se osjećam? netko mi je oteo roditelje, a ti me pitaš kako se osjećam????
on mi je samo tiho rekao oprosti... poslije mi je pod cijelom fizikom bilo žao ko psu, što sam se tako izderala! fizičar inače nimalo nevoli prve razrede, i danas mi je baš namjerno dao 1,a nisam to zaslužila, no dobro poslije sam se ispričala chadu i rekla mu cijelu svoju priču ali ni njemu nije lako! sestra mu je umrla prije 3 godine, a prije 1 godinu mu je netko ubio tatu. bilo mi ga je jakooo jao....
U PROŠLOM POSTU:
AMY I AN NISU IŠLE U ŠKOLU! NO AMY JE POPODNE IŠLA KOD SVOJE NAJBOLJE PRIJATELJICE, NO ZA TO VRIJEME KOD KUĆE SE NISU ODVIJALE STVARTI KAKO TREBA... KAD JE AMY DOŠLA KUĆI NA STOJU JU JE ČEKAO PLAVI PAPIR....
srce mi je kucalo sve jaće i jaće... nisam se usudila viknuti ann, jer sam se bojala da odgovora nećče biti... primila sam papir u ruke, no nisam s usudila otvoriti oči i čitati. punih 15 minuta tako sam stajala i već mi ja jedna kap polako se spustila niz lice. otvorila sam oči a na papiru je pisalo:
RODITELJI TE NISU OSTAVILI, NO NI ANN... ZASAD SU DOBRO...
NIKAD SE NEZNA MOŽDA SI BAŠ TI SLJEDEĆA!!!
ČITAJ I DALJE AK TE ZANIMA KAJ ĆE BITI S AMY I POLICIJOM??
U PROŠLOM POSTU:
JA SAM POSVOJENA PRIJE 15 I POL GODINA, N O SAD SE TO PONAVLJA I OVI SU NAS RODITELJI(MENE I MOJU SESTRU) OSTAVILI
odlučile smo danas ne ići u školu. odjednom je netko pozvonio. srce mi je počelo jače kucati. no to je bila samo naša susjeda baka ketty koja nas je ćesto posjećivala. ljubazno me upitala može li uči? rekla sam joj da bolje ne ulazi ann je bolesna, neka dođe za par dana...
ann se stvarno razbolila, a oko 4 ja sam otišla kod mery da prepišem što su radili u školi. mery je moja najbolja prijateljica i njoj mogu sve reci pa tako sam joj rekla i ovo! jako se začudila jer o mojim roditeljima je znala sve najbolje. dugo sam se zadržala kod mery... već je 8:00. uputila sam se kuči i ni zvoneči otvorila vrata, još s vrata sam vidjela plavi papir! srce mi je brže kucalo....
U IDUČEM NASTAVKU... ŠTO PIŠE NA PLAVOM PAPIRU???
iako nisama neznem koji je pravi razlog što sjedim ovdje u mraku i pišem
... moja priča ipak počinje odavde...
prije točno 15 i pol godina moji su me roditeji ostavili u rodilištu s 7 mjeseci. udomio me brižan i dobar par koji je već imao jedno biološko dijete...
ovih 15 i pol godina odgajali sume kao da sam njihovo rođeno dijete.
a sada me bez razloga ostavili???
pa današnji dan počeo je ovako; prije škole sam si uzela sendvič i otrčala u školu, poslije škole sam trkom kupila ann poklon. ann je moja sestra
. zvonila sam i zvonila no nitko mi nije otvara!!!
konačno sam otključala vrata i glasno pozdravila, no odzdrava nije bilo...
na stolu me ćekao papir na kojemu je pisalo;
Drage naše curice, ovo je bilo neizbježno...moramo bježati...uvijek će vas voljeti
vaši roditelji
ušla sam u svoju sobu, ondje je na podu ležala ann, sva uplakana!!!
no bila je više zbunjena. utješila sam ju neznajući trebam li tješiti sebe ili nju??
otvorila je poklon makar bi bilo bolje da nije, unutra se nalazila naša obiteljska slika....
ann i ja smo još u šoku i neznamo što nam je činiti...
U IDUČEM NASTAVKU... ŠTO SE DOGODILO S ANN, A ŠTO S AMY???
