Američke pustolovine

četvrtak, 08.09.2011.

Sretan rođendan, Petra!

Danas je divan dan, danas je Petri rođendan. Moja najfrendica slavi 24. rođendan. No, to nije sve, danas sam diplomirala na jednom od faksova koji vrijedno i marljivo pohađam posljednjih 5 godina. Bilo je uspona i padova, ali sad je to gotova. Idemo dalje, još su dva fakulteta na tapeti, znači dvije godine. Uz to pripremam se za nastavak studiranja u Beogradu na Umjetničkoj akademiji Marije Karanović. Ne ja nisam vječni student, uz faks nakupla sam nešto radnog staža, rada preko student servisa, volontiranja, pisati i izdavati, snimati... Ja sam živi dokaz da se uz dobru organizaciju sve stigne. Kome još treba sna?
Ali dosta o meni, pričajmo malo o Petri. Petra je osoba koja me je mnogo puta umirila i iz mene izvukla ono najbolje, kad sam bila u najvećim krizama! To je i više nego savršeno. Moja kuma na nesuđenom vjenčanju iz snova, i kuma na mom budućem pravom vjenčanju iz snova. Prva koja mi je rekla (i jedina) ako se ne želiš udati sada, nemoj. Zahvalna sam joj na tomu. Danas joj želim puno zdravlja jer je ono temelj za sve ostalo, nakon toga sreće jer ti je potrebna u životnim situacijama, pameti i upornosti koje već ima, (ali malo više ne škodi nikom) jer je studentica prava, ljubav jer nam daje krila, novca jer nas riješava briga i da danas provede najbolji dan ikad, a nas dvije ćemo proslavit prvom prilikom! velika pusa xoxo

srijeda, 07.09.2011.

I am so fancy, I bleed glitter!

Da, naravno! Nekad nisam sigurna u to, ali evo me opet. Spremam ispit za Produkciju, ne spavam, ne jedem, razmišljam kako i što, da li ću sve stići... Glava mi je puna, a u želucu konstantni osjećaj mučnine i slabosti. Da me netko sad pita "Are you fancy?" rekla bi "No, this time i bleed blood!".

utorak, 29.03.2011.

What the f***?

Yes, I fu**ing hate you, bi**h!!!

petak, 25.03.2011.

Ljubav ne bira, ali ljudi da!

Bez obzira na sve, ja sam ga voljela. Kliše, znam, ali pustite mi da vam ipak ispričam priču koja počinje puno ranije. Rodila sam se 05.11.1987. godine u Zadarskoj bolnici, a moje rođenje s preponosnim roditeljima proslavili su i naši dragi prijatelji Bobići. Samo mjesec i dva dana kasnije, točnije 07.12.1987.godine njima se rodio sin Nenad. Mama tvrdi da smo se nas dvoje izvrsne slagali kao male bebe, vjerujem joj, moram. često mi je kasnije pokazivala slike Nenada i mene i s nostalgijom u glasu prisjećala se tog doba. No, počeo je rat koji je rastavio mnoge obitelji i prijatelje, a tako i moju i Nenadovu obitelj. Rat je završio i mnogi prijatelji i dalje su ostali razdvojeni. Godine su prolazile, nastavili smo sa svojim životima, samo su fotografije i sjećanja ostala. Osamnaest ljeta kasnije Nenadov djed koji je živio u Zadru je umro. Moji roditelji su otišli a taj sprovod, tužni radi smrt čovjeka za kojeg je moja mama mnogo puta rekla da joj je bio poput oca ("Ne možeš ni zamisliti koliko smo jagoda sa šlagom iz iste zdjele pojeli" bila joj je najdraža rečenica), ali sretna jer će nakon dugo godina vidjeti svoje prijatelje. Kasno se vratila kuće, a prvo što mi je rekla bilo je "Da vidiš kako su dečki narasli." (mislila je na Nenada i njegovog brata). Par dana kasnije mama me nagovorila da odemo po Nenada i njegovu mamu da dođu kod nas na ručak. Nisam željela ići s njom, ali nakon njenog nagovaranja nevoljko sam ušla u auto. Vozila sam se u tišini, ljuta jer sam morala odgoditi dogovor. Dovezli smo se ispred njihove kuće. Bilo je užasno vruće. Popela sam se uza stepenice do stana. Na vratima me je dočekala njegova mama. Izgrlila me je i rekla: "Evo ti Neno u sobi.". Vrata sobe su bila otvorena, a na krevetu je sjedio najljepši dečko kojeg sam ikad vidjela. Krv mi se ubrzala, srce uzlupalo. "Samo da je visok!" pomislila sam i pružila mu ruku. Ustao se i da, bio je visok. Onog trenutka kad smo se rukovali, sve se smirilo. Zaboravila sam na sve dogovore. Zaljubila sam se, ali sam već tada znala: "Ljubav ne bira, ali ljudi da!" (nastavak za par dana)

ponedjeljak, 21.03.2011.

Što je to ljubav?

Osjećam se kao mala djevojčica od 3 godine koja mamu povlači za rukav i pita je: "Mama, što je to ljubav?". Ona mi odgovara: "To je nešto lijepo." i nastavlja sa svojim poslom. Da li je to zaista nešto lijepo. Što sam starija bila, sve sam više shvaćala da je mama možda lagala, a sada tek znam da ni ona nije znala odgovor na to pitanje. Više niti ne znam da li sam do ovog trenutka zaista voljela ili je to bio samo neki privremen osjećaj sreće. Jedan je pisac napisao knjigu pod naslovom "Zaljubljen u ljubav", točno to. To je to što sam osjećala do sada, bila sam zaljubljena u ljubav, u tu samu riječ, čak ne u bit te pojave, jer ne znam koja je točno bit. Na ulici sam prijateljici naglas rekla "Pa ja sam zaljubljena u ljubav.", na što me je jedan mladić pogledao kao da sam upravo priznala da sam nekog ubila. Nisam nikog ubila, zaljubila sam se u ljubav.
Jedan prijatelj mi ja na pitanje "Što je to ljubav?" odgovorio ovom rečenicom: "Želim biti sretan, no ne mogu dok tebe ne usrećim." Možda je to odgovor, ili možda ipak nije. Dokle god nisam osjetila istinsku zaljubljenost i uz to istinsku patnju, neću znati što je to ljubav. Možda nikad i ne saznam, a možda već sutra sretnem nekog tko će mi to pokazati.

četvrtak, 24.02.2011.

I am sa fancy, I bleed glitter!

Da, naravno! Nekad nisam sigurna u to, ali evo me opet. Spremam ispit za Produkciju, ne spavam, ne jedem, razmišljam kako i što, da li ću sve stići... Glava mi je puna, a u želucu konstantni osjećaj mučnine i slabosti. Da me netko sad pita "Are you fancy?" rekla bi "No, this time i bleed blood!".

Mama, zaljubila sam se u mormona!

Hm, kako ovo objasniti! Počnimo od početka. Mi smo vrlo konzervativna zemlja, koliko god neki tvrdili suprotno. Da se ova priča događala u USA, nikog ne bi bilo briga. Tko su mormoni? Da li su mormoni oni koji žive kao u 17 st.? Dragi moji prijatelji, NE! Oni nisu oni što žive kao da su iz 17.st, to su Amiši. A pošto ti Amiši žive kao da su u 17 stoljeću, čist sumnjam da bi došli malo Hrvatsku viditi. To su ona ekipa koja po gradu šeće u odjelima i dugim suknjama s pločicama na sakou na kojem piše Brat ili Sestra... .
Mormoni su vjerska zajednica koju je sredinom 19. st osnovao John Smith. Mormoni vjeruju da je on prorok i da je primio izgubljeno evanđelje direktno od Boga. Naziv crkve je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a mormoni se nazivaju po Mormonovoj knjizi koja sadrži ta posljednja evanđelje (sve detaljnije informacije pronađite na wikipediji). Mladi mormoni u dobi od 19 do 22 godine služe misije diljem svijeta u trajanju od dvije godine kao dio svog vjerskog odrastanja. Tu dolazim do svog problema. Kako sam znatiželjna i ne mogu da ne provirim negdje, nisam imala mira dok se jednog sunčanog nedjeljnog jutra nisam ušla u mormonsku crkvu. bila sam sama, pa je plan bio jednostavan, uđi, prošvrljaj, izađi. Skupila sam hrabrosti i ušla (oduše, na stražnja vrat). nije bilo nikog, izgledalo je prazno. Malo sam pogledala okolo i već bila na putu za van, kad sam začula glasove. Bila sam daleko od vrata, ne bi stigla pobjeći, pa sam se samo ukopala i čekala da vidim tko to izlazi. u polumraku hodnika prema meni je krenula divovska figura od preko dva metra. pomislila sam WOW! samo da nije lijep. Bio je i lijep. Predstavio mi se i nasmijao najljepši američkim osmjehom koji sam vidila. Kao neka hollywoodska zvijezda. Iako je bio misionar sa simpatičnom pločicom zakačenom na džep sakoa, ja sam se na prvi pogled u njega zaljubila. Ostala sam taj dan na misi, došla sam i na druženja....sve da bi mu bila blizu. Bio je tako divan. Svaki put i kad bi pomislila odustati, zbog pravila kojim žive i načinom koji ja, iako sam liberalna i zaista otvorena za sve, nisam mogla shvatiti, on bi mi se osmjehnuo i svaka sumnja bi nestala. Kako mami reći da sam se zaljubila u mormona? Hm, nije bilo lako, ali rekla sam joj i sve što je rekla bilo je "odluči sama". Naravno, ne može sve biti tako jednostavno. Jedne se nedjelje on nije pojavio i na kraju mise sam pitala ostale misionare gdje je. Otišao je natrag, kući...to je bilo sve što su mi rekli. Nisam više pitala za njega, on se nije javio, a ja sam ga lagano, malo po malo zaboravila. Možda ne sasvim, ipak je bio sve ono što sam u muškarcu tražila, ali tko zna, možda se jednog dana opet negdje sretnemo. Čudni su putevi Gospodnji ili mi je ovo jednostavno bila pouka da ne guram nos gdje mu nije mjesto.

srijeda, 23.02.2011.

Muški stan i noćni ormarići

Kako izgleda tipičan muški stan? Onaj koji sam danas vidjela, vrlo je zanimljiv. Ima krevet i ormar, kuhinju i prazan frižider, ali ormarići puni sredstava za čišćenje, mnogo kutijica proteina i flat screen TV toliko velik da se prozor ne vidi. Plin na štednjaku ne radi. Zanimljivo je da nije niti znao da ne radi. Živi u tom stanu gotovo pola godine a plin niti jednom nije upalio. Naravno, pored laptopa stoje desetak letaka raznih pizzeria i dostava. Sreća njegova da se moja draga prijateljica zaljubila u njega i u taj stan unijela malo ženskog dodira. Napunila je frižider (a to radi svaki put kad mu dođe u posjet u Zagreb), oribala kamenac iz kade, oprala veš, opeglala mu košulje itd. Valjda je to ljubav, ne znam. Meni prazne flaše pored kreveta i neoprano suđe ne smetaju.
Poznavala sam razne dečke i uvjerena sam da po sadržaju na njihovim ormarićima pored kreveta možete zaključiti kakva je osoba. Naravno, nisam to mogla empirijski potvrditi, ali bilo je barem malo istine u tom. Jedan je imao hrpu knjiga na ormariću, očito je da je volio čitati. Mahom su to bile SF knjige. Bio je obrazovan, inteligentan, znanje o knjigama je bio nevjerojatno, ali kad mi je na jednom spoju progovorio kao robot i rekao to je iz Svemirskog vojnika, mojoj ljubavi je došao kraj. Drugi je na ormariću držao sat koji je svijetlio po noći ko ulična svjetiljka i svakih je sat vremena ispuštala neki čudan piskutavi zvuk. Kao da u 3 ujutro trebam znati da je puni sat. Bio je ambiciozan i vrijedan, ali preko tog iritirajućeg zvuka nisam mogla prijeći. Treći je imao maminu sliku uokvirenu i srebrni okvir na kojoj je uz rub bila otisnuta Marija Djevica s Isusom, a u ladici mu je stajala Biblija. Kako sam ušla, tako sam i izašla. Četvrti na ormariću nije imao ništa. Njega sam voljela, zaista voljela. Kad sam odlazila na taj ormarić sam ostavila sve svoje suze i veliki komad srca, nek druge koje dolaze znaju!
Pogled u muški stan dođe kao priručnik, pogledaš što se skriva po ladicama i frižiderima, pogledaš kupaonicu, ormare, a posebno obratiš pažnju na ormarić pored kreveta, jer tu se možda skriva razlog sljedećoj svađi i blesavom prekidu ili nemojte kopati po ormariću, možda je ipak bolje živjeti u neznanju. Neznanje je katkad blagoslov, blago onima koji neznaju, a jao onim znatiželjnim! Priznajem, ta sam!

utorak, 22.02.2011.

Welcome to USA!

Da, danas je napokon taj dan kad blog pod imenom Američke pustolovine kreće s radom. Mislim da sam odabrala savršen dan za početak. Pa, zato svima "Welcome to USA" i molimo Vas da se pridržavate pravila, ne ostavljate torbe bez nadzora, budite otvorena uma i ne osuđujte. Volite i budite voljeni, poštujte tuđe stvari i ne bacate smeće po ulicama. Također Vas molim da probate kavu u Golf Cafeu na Cvjetnom trgu, nećete požaliti.
Svojim dragim prijateljicama savjetujem da se ne ljute na mene zbog bloga, bit ću blaga i neću pisati gluposti, za to imam drugi blog! Drage moje, mislim da je vrijeme da podijelim sa svima kako je nama zapravo lijepo, kako nije sve tako crno i kad nam je teško uvijek se nađe vremena i mjesta za jedan osmijeh i kavu iz mocce. Želim da znaju da neći pravu ljubav nije lako, a kod je nađeš onda redovito kasniš na dogovre, jer ti je tako lijepo s tom osobom u krevetu da do zadnjeg trena čekaš da se ustaneš (da M govorim o tebi) dok te ja čekam na vjetru i hladnoći. Često se ponašamo kao da imamo 16 i nema ništa loše u tome, jer baš u tome leži tajna naših mladih srdaca.
Sad, da ne duljim u startu se ispričavam svima koje bih možda mogla uvrijediti, nije namjerno. Ovo će biti zanimljivo putovanje i nadam se da ćete krenuti samnom.

<	rujan, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Rujan 2011 (2)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?