Sačuvaj me....
srijeda , 22.04.2015.Naše šetnje pod mjesečinom
i tvoj zavodljiv osmijeh.
Tvoje dobro jutro kao
najslađi doručak.
Otisci stopala na
pješčanoj plaži urezani
kao ime tvoje u srcu mom.
Pusti glas i vodi me
u daljine, otputujmo.
Neka cijeli svijet zna za
nas. Neka zna
da ljubav postoji.
O sačuvaj me uz sebe
Biti ću tvoj najljepši san.
Biti ću sve što si izgubio,
Pusti da te glas moj vodi.
Sačuvaj me....
komentiraj (0) * ispiši * #
Neobične stvari
“Ja sam sakupljač neobičnih stvari. Neka drugi sakupljaju značke i marke. Ja sakupljam dane, časove i trenutke.”
Miroslav Mika Antić
Jedan od citata koji me se jako dojmio.
Život se ne sastoji od materijalnih stvari, nego od onih trenutaka za koje živiš svaki dan, za koje bi dao sve da se ponove.
Ne postoje isti dani, niti su ikad postojali. Ono što nam ostaje je živjeti kao da su nam posljednji.
Ne vrijedi više onaj audi ili gucci od trenutka provedenog sa obitelji, prijateljima.
Ne vrijedi neki par cipela ili haljina od zalaska sunca koji je proveden u zagrljaju voljene osobe.
Osmijeh djeteta, njegova razigranost i toplina.
Susret s prijateljem kojeg nisi dugo vidio, čini ti se da je prošlo sto godina, a nije. Onaj isti osjećaj je ostao.
Zagrljaj majke nakon teškog dana. Šale naših prijatelja i dogodovštine.
Putovanje dalekim krajevima, nova iskustva i poznanstva.
Sve to ne mogu zamijeniti značke i marke.
To su dani, časovi i trenuci koji ostavljaju trag u našim srcima.
komentiraj (0) * ispiši * #
Melem za dušu
utorak , 21.04.2015.Pisanje je za mene odmor. Isto kao što je za nekoga pjevanje, putovanje, sviranje, crtanje ili neka druga aktivnost.
To je nešto gdje otkrivamo svoje najdublje osjećaje za koje možda nismo znali da postoje, uvijek su bili prisutni, tu negdje.
Odlutam negdje daleko, opustim se i pišem. Pišem o bilo čemu, što mi dođe u misli, što vidim i osjetim.
Lijep je to osjećaj probuditi se negdje gdje se osjećaš sigurnim, u svoja četiri zida, maštati, stvarati.
Misao dođe i prođe, ali osjećaj ostaje. Taj trenutak nitko vam oduzeti ne može.
Dajete dio sebe drugima, otkrivate se. Tu se vidi vaša hrabrost, odlučnost, sloboda, strah, ljutnja, tuga, ljubav, sreća. Sve to može stati u jednu pjesmu, esej, priču ili čak knjigu.
Pisati srcem jedino mogu, drugačije ne znam i ne umijem.
komentiraj (0) * ispiši * #
Postojiš...
ponedjeljak , 20.04.2015.Postoji mjesto gdje
se mogu odmoriti.
Postojiš ti.
Kao da nisam
sa ove planete. ali
ni to ti ne smeta.
I kad šutim čuješ me
tada najviše.
Riječi se lako izgovore,
još brže zaborave,
ali šutnja odzvanja jače.
Jer i kad šutimo imamo
o čemu.
Postoji nešto u
tvom glasu, u
tvom srcu, nešto
već mi odavno poznato.
Kao da nikog ne poznajem,
ne vidim i ne čujem, ali
ni to ti ne smeta.
Poznajem tebe, vidim
i čujem.
Sve što želim ti pružiti
kao da znaš. Iznenaditi
te ne mogu, predobro me
poznaješ.
Postoji nešto u
tvom glasu, u tvom srcu,
nešto mi odavno poznato.
Postoji mjesto gdje se
mogu odmoriti.
Postojiš ti!
komentiraj (0) * ispiši * #
Male radosti
srijeda , 15.04.2015.Prošao je taj trenutak, kao i dan kojem se bliži kraj.
Ovako je izgledao.
Ugledala sam sunce i odmah izašla van u šetnju.
Stavila slušalice na uši, pustila omiljenu playlistu i mozak kao da mi je bio na ''paši''.
Nisam nikog doživljavala, samo sam odvojila te sate za sebe. Morala sam se psihički odmoriti, sabrati i maknuti se od problema.
Osjećala sam se praznom, neispunjenom, razmišljala o životu, o ljudima s kojima ga dijelim, pa o onima koji su mi ga zagorčali, ali ipak sam pronašla mir sa sobom.
Pogledala sam oko sebe i svi su kao bili sretni i zadovoljni, samo sam ih promatrala, po izrazu lica sam znala kako se osjećaju. Neki su stvarno bili sretni, a neki su kao i ja navukli osmijeh na lice, ali dalje izgledali prazno.
Kad sam se vraćala kući ugledala sam djevojčicu u obližnjem parku, na ljuljački. Nije bio nitko s njom. Zastala sam i promatrala ju. Tako se smiješila, iskreno nevino, pogled u nebo, pa ga spusti. Zanjiše se što više može, i opet tako u nedogled. Taj njen osmijeh je meni vratio sreću u tom trenutku jer sam se prisjetila tih dana.
i jer mi je valjda bilo dosta više praznih, lažnih osmijeha. Ne mogu reći da nema drugih ljudi koji moj život čine sretnim, naravno da postoje. Puno ih volim. Ali vidjevši nju nisam mogla da se od srca ne nasmijem. Vjerojatno mi je i takvo nešto trebalo. U nama samima leži još ono dijete, koje jedva čeka da se ode igrati, da se druži sa prijateljima, da ga svi maze i paze, brige ga ne more. Neznam. Takve situacije ne može nitko objasniti, nego se samo lijepo i slatko od srca nasmijati.
komentiraj (2) * ispiši * #
I voljet ću te
ponedjeljak , 13.04.2015.I voljet ću te dok sam živa
dok dišem, dok ovo moje
ludo srce lupa.
Zima i jesen me podsjećaju na
odsutnost tvoju, daljinu
koju ne mogu preći
ni u najvećoj brzini.
A proljeće i ljeto
obećavaju mi te,
nježno šapčući mi
na uši da ćeš mi doći.
I voljet ću te kad
te drugi ne budu voljeli.
Kad te i sjena napusti.
Kad se pretvoriš u najveće
čudovište, voljet ću te.
Prolaze sati, dani, godine
neka prolaze. I voljet ću
te unatoč vremenu.
Kakv bi čovjek bila kad bi
dozvolila da mi te oduzmu, da
mi oduzmu tvoju ljubav.
I dalje ću te sanjati,
probuditi se sretna i nasmiješena
kao dijete.
I voljet ću te dok sam živa,
dok dišem, dok ovo moje ludo srce
lupa!
komentiraj (0) * ispiši * #
Nemirno more
srijeda , 08.04.2015.Čudan osjećaj me obuzima.
Lomi, para na dva dijela.
Je li se oluja možda sprema?!
Je li duša moja možda opet nemirna,
kao more?!
Ni jedna maska mi ne pristaje
Ne, ne mogu se sakriti ispod nje.
Sve i da hoću spada mi s
lica, tragove ostavlja.
Eh da mi se negdje skloniti.
Sačekati da oluja prođe.
Pronaći utočište i mirna
zaspati bar jednu noć.
Uploviti u sigurnu luku,
osjećati se ponovno
rođena.
Vidjeti tebe kako
sretno koračaš životom.
najveća nagrada
to bi mi bila. Navika
je kako za koga, ali
za tebe i mene je bila
opasna. Upustili smo
se u nju kao guske
u maglu.
I gdje smo sad?!
Dvije duše lutalice, tako blizu
a opet tako daleko. Ovo nemirno
more živjet će i dalje, ova duša
ponovno će biti rođena
možda pod sretnijim nebom.
komentiraj (0) * ispiši * #
Nasmiješi se :)
utorak , 07.04.2015.Uputi pogled u visine. Nasmiješi se, iako ima oblaka, iako se sprema nevrijeme. Nasmiješi se.
Ne boj se, skupi hrabrost i malim, ali upornim koracima doći ćeš do cilja.
Sanjaj što više možeš,posveti tome dane, godine,cijeli svoj život.Živi te snove svim svojim srcem i dušom.
Ne napuštaj ih. Čuvaj ih kao kap vode na dlanu.
Učini mali korak, ono što je nužno, zatim ono što je moguće, a zatim ostvari nemoguće. :)
komentiraj (0) * ispiši * #
