Tik-tak, tik-tak

subota , 24.01.2015.

Sat otkucava
a ona je nepomična.
Zaplela se u mrežu
snova.

Snovi što vode
u svijet gdje je sve moguće.
U svijet gdje
ona može biti
svoja.

Tamo nema svila
Crno ili bijelo izgubilo
se, a boje njene duše
prisutne su.

Tamo nema mjesta
za tugu, za bol.
Lice joj je obasjano
a oči se sjaje kao
dijamnti.

Smije se iz sveg srca
iz sve duše, suza kane
niz lice. Ne to nije
suza tuge, suza sreće je.

Neki ljudi stanu da ju pozdrave.
Neki joj pruže ruku, zagrljaj.
Neki ju vole...

Sat otkucava
a ona je nepomična.
Zaplela se u mrežu snova
Probuditi ju može
onaj koji poznaje
glazbu duše njene.
Pokazati joj put do
ljepše stvarnosti.

Kao da je bilo jučer...

srijeda , 21.01.2015.

Kao da je bilo jučer
kad sam se vidjeli.
Kao da je bilo jučer
kad smo pričali,
kad je osmijeh bio
na našem licu.

Lažem samu sebe
kako bi bila bolje
ili sam već luda,
izgubljena kao
putnik bez prtljage.

Šetala sam ulicama
sva ispunjena, toplina
u srcu mi je bila.
Danas toga nema,
ne osjećam to, ne osjećam
ništa.

Jednom je netko rekao:
...Samo srcem čovjek može vidjeti
istinu, bitno je očima nevidljivo...
Prekršili smo to oboje
Ugasili smo zadnju iskru
koja nam je bila u očima.

I mogu reći da te više
ne volim, ali srce zna najbolje
Ono ne zaboravlja.

Rane će zacijeliti, ali
osobe iste ostat ne ćemo.
Jedino što imamo
je sjećanje.

Kao da je bilo jučer
kad smo se vidjeli.
Kao da je bilo jučer
kad smo pričali,
kad je osmijeh bio
na našem licu.

A nije....

Ružičaste naočale ;)

petak , 16.01.2015.

Teško je nekom objasniti da svijet nije crno-bijeli, ali mu možemo posuditi svoje ružičaste naočale.
Pustiti ga na miru par dana, da gleda kroz njih. Možda ugleda tračak nade i svide mu se.
Ono što mi vidimo i ono što netko drugi vidi nije isto, ali jedan dio jest. Zove se nada.
Ta nada otvara sva vrata. Drži nas budnima ako dovoljno vjerujemo i želimo vidjeti promjenu.

Kad ugledaju nadu postepeno dolazi do promjene. Crno- bijeli svijet polako nestaje. Dolazi nešto novo što nisu ni zamišljali.
Dolaze im boje života. Šarenilo boja od kojih je sve drugačije.
Ponekad im se sve to čini nestvarno i odustaju. Vraćaju se tamo gdje su bili i na početku.
Zašto dolazi do toga?!

Zato što nemaju dovoljno vjere u sebe.
Nada koju su ugledali nije bila dovoljna, slaba je bez vjere, želje.
Vide samo dva svijeta, dva puta, izlaza.
A postoji više svjetova, više puteva, više izlaza.
Mi smo ti koji moramo odlučiti, koji moramo vidjeti dalje, a ne samo površno. Željeti i vjerovati iz sveg srca.
Što dalje vidjeti, izvan granica. A samim tim ružičaste naočale pristajat će nam, postat će dio nas