Ne sjećaš se...
utorak , 16.12.2014.Ne sjećaš se više
moga imena.
Ne sjećaš se više
moga lica.
Slika na zidu izblijedila je.
Cvijeće uvenulo je.
Ruke moje ne osjećaš.
Poljubac moj otpuhnuo je
vjetar.
Riječ volim te izbrisana
je s tvojih usana.
Čuti ju više neću.
Svi oni snovi
nisu više naši.
Sada su tuđi.
Sada netko drugi
živi te snove.
Bilo je čarobno.
Bilo je lijepo
ugledati tvoje lice,
tvoje oči
Pratile su me i čuvale.
A sada sve nestalo je.
Otišlo je , otišlo je
s tvojim zbogom...
komentiraj (0) * ispiši * #
Traganje za boljim i jačim ''ja''
petak , 12.12.2014.Kad prvi put doživiš neuspjeh bježiš, povlačiš se u sebe. Nisi više ista osoba kao prije. Osjetiš da nešto nije u redu. Pitaš se gdje je nestala tvoja snaga, upornost i volja. Sve je bilo predivno do jednog trenutka. To se događa jer prije nismo kroz to prošli, osjetili strah od neuspjeha. Dani nam prolaze, a mi stojimo na mjestu. Razmišljamo gdje smo pogriješili ili krivimo druge. Kao da smo izašli na krivoj stanici. Život često nije pravedan. Na putu do sreće i zadovoljstva bit će spoticanja, ali najvažniji je onaj prvi put kad najmanje očekuješ da te nešto može zaustaviti. Tada je vrijeme da daš sve od sebe i onda kada se za to čini nemoguće. Ako odustaneš i ako se ne boriš na putu si za propast. Toga moramo biti svjesni. Imati svoje ja je ponekad teško jer se bojimo da ne bi povrijedili druge, ali povrijeđujemo sami sebe. Netko mora ostati oštećen. A najčešće smo mo mi sami. Ako nam je više stalo do drugih, onda sve naše žaljke, sva naša tugovanja nemaju svrhu kad poslije žalimo sebe. Naučiti je teško prvo poštivati sebe, a onda druge.
komentiraj (0) * ispiši * #
