Lokot uspomena
utorak , 29.07.2014.
Tavan, mjesto starih stvari
ali i uspomena, uspomena
prekrivenih prašinom.
Kutija skrivena u jednom kutu.
Stol pun ladica, zaključanih
zovu, zovu da se otvore, ugledaju svjetlo.
Otključavanjem
otvara se tuga i sreća
ostale u prošlosti.
Lokot postaje sve teži
svakim dodirom.
Vidjevši svjetlo dana
uspomene zabole,
suza kane.
Neke izmame osmijeh
na lice, suza nestane.
Prođu sati, dani, godine
prašina obrisana opet se
stvori, nije nestala.
Lokot stoji nedirnut, lagan je.
Zaključana tuga i sreća
ostale u prošlosti, sadašnjost
ne određuju, slobodna je.
komentiraj (0) * ispiši * #
Lice
Sagnute glave gledam prema njemu.
Šešir mi sakriva lice, lice suza.
Gledam ga, ne skidam pogled sa njega.
Ulica vrvi životom, čuje se šum mora.
Tonem u san, san njega, koji mi je ukrao pogled.
San koji me boli i istovremeno čini me živom.
Riječi njegove upijam kao zrake sunca.
Ruža data iz njegovih ruku, krhka je,
pazim da ju ne slomim.
Trn njen bode me, ali ljubav liječi ranu.
Tajna nas dvoje ostaje neotkrivena
Priče, noći ispisane tamo negdje daleko
samo mjesec zna .
Reci da me voliš, ne šuti...
Osjećam i poznajem ti govor tijela.
Ono što mi daješ dokaz je
Ali nedostaje nešto više, te riječi
koje čekam tako dugo.
Ne dozvoli da šutnja uništi
i ono malo što je ostalo od nas.
Ne dozvoli da noći nestanu, u njima sam
te čuvala najbolje što sam znala
Ne dozvoli da netko drugi bude pokraj tebe
dok moje srce treba te.
Suze koje padaju zbog tebe
ispisuju na srcu trag.
Ako je nešto bilo, biti će
Opstati će u moru koje nas vuče
sve dublje i dublje.
Istina je pravi put da shvatim
imam li još prava da te zadržim za sebe
ili da te pustim.
Kiša će isprati sve tvoje tragove, sunce će
ugrijati moje srce ponovno.
Podignute glave gledam prema njemu.
Skidam šešir, lice mu pokažem,
lice čisto, bez tragova suza.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
