Lokot uspomena
Tavan, mjesto starih stvari
ali i uspomena, uspomena
prekrivenih prašinom.
Kutija skrivena u jednom kutu.
Stol pun ladica, zaključanih
zovu, zovu da se otvore, ugledaju svjetlo.
Otključavanjem
otvara se tuga i sreća
ostale u prošlosti.
Lokot postaje sve teži
svakim dodirom.
Vidjevši svjetlo dana
uspomene zabole,
suza kane.
Neke izmame osmijeh
na lice, suza nestane.
Prođu sati, dani, godine
prašina obrisana opet se
stvori, nije nestala.
Lokot stoji nedirnut, lagan je.
Zaključana tuga i sreća
ostale u prošlosti, sadašnjost
ne određuju, slobodna je.
Post je objavljen 29.07.2014. u 20:47 sati.