|
|
| < | siječanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Na ovom blogu pisat ću o prirodi.Znači o životinjama,super prirodnim mjestima itd.Ovo je pravo mjesto za sve prirodoljupce.Uživajte.
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
blogači::::
bizzi.blog.hr
mucacita.blog.hr
Hollywood6.blog.hr
tutor.blog.hr
¤*m@rtin@*¤
Zlatni retriver pripada u VIII FCI grupu.
Atraktivnog je izgleda , srednje velik pas poluduge dlake čija boja varira od svijetle boje vrhnja do boje starog zlata .
Nekad je pasmina bila izuzetno cijenjena u lovačkim krugovima, na našim prostorima međutim nikad nije postala popularna među lovcima. Vjerojatno je razlog dužina dlake u koju se rado petljaju čičci i grančice a teško se otkriju krpelji. Bez obzira na to što se vrlo rijetko kod nas koristi isključivo za lov , pasmina da bi dobila uzgojnu dozvolu mora položiti IPO (ispit prirođenih osobina), na kojem se od psa zahtjeva mirnoća na pucanj, vodljivost, donošenje pernate divljači sa suhog i iz vode. Pasmina je sklona oboljenju kukova, za uzgojnu dozvolu se traži snimka kukova, tako da je vrlo rizično kupiti psa u neprovjerenim uzgajačnicama ili od roditelja koji nemaju snimljene kukove . Isto vrijedi i za navedeni IPO, ako ga roditelji šteneta nisu položili znači da im narav nije ispitana, tako da ne čudi da danas možemo vidjeti plašljive ili agresivne zlatne retrivere, k tomu još bolesne!
Ipak je zlatni retriver zadržao svoje odlike bez kojih danas ta pasmina ne bi bila ista i narav zbog koje ju volimo. To su temperamentni psi koji obožavaju vodu i sve vezano uz nju, neumorno će plivati dok god im vlasnik baca kakvu granu ili lopticu takve igre zlatni retriver voli i na suhom, donošenja bačenog predmeta nikad dosta!
Može se reći da je to jedna od najpopularnijih pasmina na koju se odlučuju obitelji. Pasmina je izuzetno inteligentna, brzo shvaćaju i lako uče, najveće veselje im je boraviti uz obitelj, ne vezuju se uz samo jednog čovjeka i vrlo su prilagodljivi, svakog novog člana obitelji kao i goste prihvaćaju s radošću i kao potencijalne prijatelje za igru i maženje. Zato se ne treba odlučivati uzimati pasminu ako će pas često boraviti sam, postaje depresivan i pati ako nije uključen u obiteljska događanja.
Najljepše je kad se na pasminu odluče obitelji i pojedinci koji često izletuju u prirodu, idu na kupanje, trčanje, žive sportski i u mogućnosti su svog psa svuda voditi sa sobom. Zlatni retriver s veseljem prihvaća i druge pse, nisu ljubomorni niti agresivni prema drugim četveronošcima. Onaj tko želi čuvara nije na dobrom putu! Ovo je pas koji će se obradovati i provalniku ! Nisu pasmina koja pretjerano laje, ipak s veseljem najavljuju svakog gosta, također su halapljivi i za komadić mesa su u stanju sve izvesti i onoga tko im ga daje prihvatiti kao najboljeg prijatelja. Skloni su debljanju, tu vlasnici moraju biti dosljedni jer zlatni retriver ne zna kad mu je hrane dosta! Održavanje dlake je jednostavno, redovito češljanje. Imaju dva obilnija linjanja godišnje a inače dlaka ne otpada pretjerano.
Zbog stabilne naravi i izrazite poslušnosti i lakog učenja, sve češće pasminu koriste u svrhu pasa vodiča slijepih osoba, Koriste se kao psi spasioci i kao terapijske psi u rehabilitacionim centrima.
POVIJEST PASMINE
Retriveri kao specifične pasmine nisu bili poznati do kasnog 19. stoljeća. U početku su lovci za lov koristili svoje španijele, settere ili poentere, no s razvojem sportskog lova, njegovom popularizacijom i omasovljavanjem, ali isto tako i modernizacijom lovačkih pušaka pomoću kojih su lovci bili u stanju ubiti više pernate divljači nego što je to bilo moguće prije, javila se potreba za pasminom čija bi osnovna funkcija u lovu bila donošenje divljači (eng. retrieve - pronalaženje; vezano uz lov - naći i donijeti ubijenu divljač). Sportskim lovcima trebao je pas koji bi imao dobar nos, mekana usta, bio poslušan i bez seterskog nagona da "krstare" po lovištu.
Prvi pokušaji stvaranja donosačke pasmine sežu u 1867. godinu u Stafford, gradić u Velikoj Britaniji nedaleko od Birminghama. Ondje su lovci svoje setere-donosače križali sa manjim Sv. Johnovim newfoundlandskim psima koji su došli u Veliku Britaniju s newfoudlandskim ribarskim flotama. Tadašnji newfoundladski psi bili su manji i lakše građeni od današnjih. U daljnja križanja dodavala se krv engleskog vodenog španijela i kolija što je vremenom dovelo do razvoja wavy-coated retrievera ili, u slobodnom prijevodu, retrivera valovite dlake - prvog pravog pretka zlatnih retrivera kakve poznajemo danas. Treba naglasiti i to da su seteri i španijeli koji su korišteni u križanjima tada izgledali bitno drugačije nego što te pasmine izgledaju danas.
Najzaslužniji za stvaranje pasmine zlatnih retrivera bio je Sir Dudley Coutts Majoribanks, kasnije poznat kao Lord Tweedmouth, čiji je uzgoj kreirao prvog pravog zlatnog retrivera. On je 1860. godine šetajući Brightonom sa svojim sinom naišao na prekrasno žuto štene koje je bilo vlasništvo jednog brightonskog obućara koji ga je dobio kao naplatu duga od predradnika na imanju Lorda Chichestera. Lord Tweedmouth odmah se zaljubio u štene, te nagovorio obućara da mu ga proda. To je štene bilo jedino žuto u leglu crnih wavy-coated retrievera. Lord Tweedmouth nazvao ga je Nous. Nous je 1865. godine ušao u Stud Book of Lord Tweedmouth (knjiga bilješaka o parenjima u uzgajivačnici Lorda Tweedmoutha koja sadrži podatke od 1835. do 1889. godine, a koja se čuva u engleskom Kennel Clubu). Nous je 1868. godine paren s Belle, kujom engleskog vodenog španijela koju je Lord Tweedmouth dobio na poklon od svojeg rođaka Davida Robertsona iz Ladykirka na rijeci Tweed, a rezultat toga parenja bilo je leglo od tri žuta šteneta (Crocus, Cowslip i Primrose) što se smatra temeljem zlatnih retrivera kao posebne pasmine. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća objelodanjena je Knjiga bilješaka Lorda Tweedmoutha (Stud Book of Lord Tweedmouth) kroz članke koje je pisao njegov praunuk Grof od Ilchestera. Knjiga je tada bila vlasništvo Lady Pentland, praunuke Lorda Tweedmoutha, a ona ju je poklonila engleskom Kennel Clubu gdje se može vidjeti i danas. Na osnovu te knjige engleski Kennel Club 1960. godine službeno je priznao da je pasminu zlatnih retrivera definitivno započeo Lord Tweedmouth svojim uzgojem u drugoj polovici 19. stoljeća.
OPĆENITO
Britanski standard pasmine (FCI - 111):
OPĆI IZGLED
Simetričan, aktivan, snažan, jednolikog kretanja, miran s dobroćudnim karakterom.
KARAKTERISTIKE
Poslušan, inteligentan, posjeduje urođenu sposobnost za rad.
TEMPERAMENT
Dobroćudan, druželjubiv i pouzdan.
GLAVA
GLAVA I LUBANJA:
Proporcionalna glava sa široko, lagano zaobljenom lubanjom koja je dobro nasađena na vrat. Njuška snažna, široka i duboka. Duljina njuške približno je jednaka duljini od dobro izraženog stopa (dio lubanje koji počinje na kraju njuške, te se penje do početka čela) do "kvržice pameti" (lagano izbočena kost na kraju zatiljka). Poželjan je crni nos, no moguće je da nos posvijetli u zimskom razdoblju ili kod ženki u ciklusnim razdobljima (hormoni), te da više nikada ne povrati prvobitnu boju (što nije pravilo).
OČI:
Tamno smeđe, razmjerno široko postavljene, srednje veličine.
UŠI:
Srednje, umjerene veličine. Usađene su na, otprilike, jednakoj razini s očima.
USTA:
Snažna vilica sa savršenim, pravilnim i kompletnim (42 zuba) zubalom, škarastim zagrizom (gornji zubi moraju prelaziti preko donjih, neznatno ih dodirujući, uspravno postavljeni u vilici).
VRAT: Dobre duljine, mišićav i "čist" (bez obješene kože).
TRUP
PREDNJI DIO TRUPA:
Prednje noge su ravne, dobrih kostiju, ramena leže dosta prema natrag, laktovi su postavljeni blizu. Lopatica i nadlaktica trebale bi biti jednake duljine (pod kutom od 90o), tako da noge budu postavljene prilično duboko ispod tijela.
STRAŽNJI DIO TRUPA:
Sapi i noge su čvrste i mišićave. Koljena su dobro savijena. skočni zglobovi (pete) su nisko smješteni, ne idu ni prema van ni prema unutra. Kravlji stav je nepoželjan.
TIJELO
Uravnoteženo, sa snažnim prsnim košem. Rebra su duboka i dobro zaobljena. Leđna je linija ravna.
ŠAPE: Okrugle, mačje.
REP: Postavljen i nošen u ravnini leđa, treba dosezati do skočnih zglobova.
KRETANJE
Treba biti snažno, ali lagano, bez ikakvih napora. Ravno i sigurno, gledajući i sprijeda i straga. Koraci bi trebali biti dugi i slobodni bez visokog dizanja prednjih nogu.
DLAKA: Ravna ili valovita, s mnogo resa, te gustom vodootpornom pod dlakom.
BOJA: Bilo koja varijanta zlatne ili krem boje, nikako crvene ili mahagonij boje. Nekoliko bijelih dlaka na prsima je dozvoljeno.
VISINA: Od grebena (vrha lopatice) do poda: mužjaci 56-61 cm, ženke 51-56 cm.
GREŠKE
Bilo kakva odstupanja od gore navedenih opisa trebaju se smatrati greškom. Važnost koja bi se dodijelila greški mora biti jednaka njenoj veličini i stupnju.
NAPOMENA
Mužjaci bi trebali imati dva naizgled normalna testisa koji se skroz spuštaju u mošnju.